Vlada Srbije

Ni mjesec dana od okončanja izbornog procesa u Srbiji još uvijek se ne zna koja će politička snaga formirati novu Vladu koja će zajedno sa novoizabranim predsjednikom Tomislavom Nikolićem preuzeti odgovornost za stanje u zemlji. Najduži pregovori se trenutno vode između Tadićeve Demokratke i Dačićeve Socijalističke partije iako se u utorak navečer po balkanskom vremenu u borbu za vlast aktivinije uključila i Nikolićeva Napredna koja želi po svaku cijenu konačno zasjesti u Nemanjinu 11. Ukoliko Dačić i njegov SPS podržani od strane Krkobabića i Markovića Palme odluče da idu u koaliciju sa Nikolićem i SNS-im to će biti zvanično kraj svih srpskih pro-evropskih nastojanja, značiti će oštro skretanje Srbije prema Rusiji, te će donijeti novo zaoštravanje odnosa u regiji pogotovo sa Hrvatskom i jednim dijelom Bosne i Hercegovine. Problem Kosova bi ponovo mogao skrenuti sa političkog na vojni odnosno ratni kolosjek i sve ono što je urađeno u danima nakon 5. oktobra bi se moglo pretvoriti u ono što je bilo 1. oktobra te godine.

Time bi Srbija umjesto deklarativnog demokrate koji je često koketirao i koketira sa ultra-nacionalističkim stavovima koje iznose ljudi poput Dačića ili Dodika i opet deklariranog socijaliste koji je u biti nacionalista dobili jednu novu/staru mješavinu. Dobili bi smo “naprednog” četničkog vojvodu Nikolića u koaliciji sa Milosevićevom desnom rukom Dačićem odnosno ponovo bi se u Nemanjinoj 11 ujedinili nasljednici balkanskih krvnika Milosevića i Šešelja. Polovina 1990-tih bi ponovo bila stvarnost u Srbiji i svi oni koji su za vrijeme “demokratskog” režima morali napustiti državne funkcije bili bi ponovo vraćeni na vlast i sve bi bilo isto samo “njih” ne bi bilo. “Oni” su na žalost Nikolića i Dačića rastavljeni smrću u Den Hagu, odnosno jedan je otišao na presudu Gospodu Bogu, dok drugi još pokušava da se na svijetu izbori sa “Vatikanskom inkvizicijom”.

Ovakvim razvojem situacije, Nikolić + Dačić, zasigurno bi bile zadovoljni dvije institucije u Srbiji, SANU i SPC, koje ionako već decenijama stoje čvrsto bok uz bok sa svim radikalnim političkim i drugim organizacijama u zemlji i dijaspori.

Tomislav Nikolić sa Predsjednikom EU Vijeća Herman Van Rompuyom (Photo: Flickr)

Kada je u pitanju Hrvatska i njeni budući odnosi sa mogućom koalicijom Nikolić-Dačić tu je jasno da ni jedan od čelnih ljudi države, Josipović a ni Milanović, ni u kojem slučaju ni bi htjeli imati bilo kakve bliske odnose sa direktnim naslijednicima onih koji su Hrvatsku uveli u najgori rat i staradanja od 1941. godine. To se već vidjelo na primjeru Nikolićeve inauguracije na kojoj nije bilo hrvatskog državnog vrha zbog prvih izjava vezanih za snove o Velikoj Srbiji, Vukovaru kao srpskom gradu te obnovi ideje o granici na liniji Karlobag-Virovitica. Još jedan kamen spoticanja bi bilo i Kosovo za koje znamo da je snažno podržani od Hrvatske koja ima jake političke i diplomatske odnose sa najmlađom balkanskom državom. Nakon kratkog perioda veoma toplih i prijateljskih odnosa koje su započeli Tadić i Josipović mislim da bi došlo do takvog zahlađenja da bi se svi kontakti sveli na usko kurtoazne diplomatske relacije.

Ako se pomaknemo samo malo istočnije do Bosne i Hercegovine tu bi situacija bila dosta komplikovanija nego li je bila ranije. Bošnjački politički korpus bi se zasigurno bez obzira na koji njegov kraj gledali potpuno okrenuo od Srbije i svi čak i najbanalniji odnosi bi bili prekinuti. Ovo bi se moglo odradziti na cjelokupne diplomatske odnose upravo onako kako je to bilo za vrijeme mandata Harisa Silajdžića u Predsjedništvu BiH, a u vezi imenovanje novog ambasadora u Beogradu. Ne vjerujem da bi današnji predstavnik Bošnjaka u istom tijelu, Bakir Izetbegović, imao drugačiji pogled na dešavanja, a prema svemu sudeći upravo kako je Silajdžić imao podršku hrvatskog predstavnika Komšića, ne mislim da bi i Izetbegović ostao bez iste što bi značilo da bi srpski predstavnik bio usamljen u svojim zahtjevima i idejama o nekoj produktivnijoj saradnji. Kada je u pitanju RS koja uostalom i ima najbolje odnose sa zvaničnim Beogradom tu bi situacija bila recimo nekih 50/50 upravo zbog odnosa koji su nastali tokom posljednje izborne kampanje.

Da li će Dačić postati novi srpski premijer?

Naime predsjednik i istinski vladar RS-a, Milorad Dodik, tokom kampanje čvrsto je stajao iza leđa tada aktualnog predsjednika Tadića prkoseći novoizabranom predsjedniku Nikoliću. Kako su u postizbornom periodu rekli i jedan i drugi nemaju namjeru odustati od svojih stavova, ali ja ljudima kakvi su oni barem u onom političkom djelu života vrlo malo vjerujem pa tako im ne vjerujem da ih neće ponovo spojiti radikalne ideje na istom cilju. Saradnja sa “reformisanim” Nikolićem bi veoma dobro došla Dodiku u namjeri da napravi konačnu secesiju RS-a od BiH, ali je pitanje kojim bi to sredstvima izveli. Dodik i Dačić bi imali nastavak jedne dobre i plodonosne saradnje koja je počela još za vrijeme prošlog mandata.

Sa Nikolićem na Andrićevom vencu i Dačićem u Nemanjinoj 11 Srbija bi zasigurno otišla nekoliko koraka unazad što bi imalo nesagledive posljedice prvo po unutrašnje stanje, ekonomiju i opšti napredak Srbije. Vratila bi se stara retorika, prakse i problemi koji su zemlju mučili u vrijeme Miloševića. Odnosi sa susjedima bi se pogoršali i zaoštrili, a Kosovo bi ponovo postalo žarište na kojem bi puške pravile sporazume umjesto razgovora u EU sjedištu. Prošlost bi još jednom postala sadašnjost na Balkanu. Crna rupa Evrope bi se samo proširila nikako smanjila.