Posljednji dan ovogodišnjeg Croatia Summit-a u Dubrovniku u prisustvu nekoliko stotina ljudi dogodilo se nešto što se nije moglo očekivati da će se dogoditi u skoroj budućnosti, a to je da vidimo jednog srbijanskog političara da se rukuje sa jednim aktuelnim ili pak bivšim kosovskim političarem. U ovom slučaju to su bili bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić i aktuelni kosovski premijer Hashim Thaci koji su se rukovali i kurtoazno razmijenili nekoliko riječi, iako se moglo vidjeti da po izrazima njihovih lica i prema govoru tijela ni jedan nijedan nije osjećao previše ugodno ili komforno u tom momentu. Neki su odmah potrčali kako bi rekli da je ovo bio jedan istorijski momenat koji bi mogao značiti nešto značajno za buduće odnose dvaju zemalja ili da bi mogao imati neki efekt na razgovore između Beograda i Prištine pod pokroviteljstvom EU. Nažalost mislim da su se zagovornici ove ideje veoma zaletili i da su prerano istrčali da kažu kako je ovo jedna historijska situacija i da su istoj dali nešto više značaja. 

Boris Tadić i Hashim Thaci na Croatia Summit-u

Znači ovde imamo dva elementa koja moraju biti razjšnjenja: potencijalni “historijski” moment i efekti priče na buduće razgovore.

Kada je u pitanju “historijski” moment to je potpuno promašena tema iz više razloga. Tadić je bivši presjednik i uskoro po svemu što se dešava na srbijanskoj političkoj sceni i bivši političar čije rukovanje ili nerukovanje s nekim više ne predstavlja nikakav zvanični stav ili mišljenje. Tadić je čovjek koji je poražen na posljednjim izborima i čija je politika “I Kosovo i EU” dobila crveni karton i vlast je prešla u ruke onih koji niti imaju namjeru pregovarati sa Prištinom, ne makar ozbiljno, ali niti imaju iskrenu namjeru da nastave kretanje prema EU. Tadić više nikada neće biti na onom mjestu gdje je bio proteklih desetak godina niti će njegova politička opcija bilo s njim ili bez njega imati više šansu da se domogne onog procenta vlasti koji su imali nakon što je s vlasti otišao Dačićev učitelj Milošević. Vlast su dobili oni koji se kreću prema 1990-tim i snažno se okreću prema Istoku tačnije prema Moskvi i planiraju formirati vlast onako kako je danas formirana u Moskvi. Ovom momentu se pridaje taj “historijski” efekt najviše od strane medija koji se baš kako je to na Balkanu i popularno najviše bave senzacionalističkim novinarstvom umjesto da se posvete značajnim problemima koji vladaju među regionalnim susjedima. Da se kojim slučajem ovaj summit dogodio nekoliko sedmica ranije i da su se Tadić i Thaci rukovali onda bi možda i mogao da bude historijski moment kada se dva zvaničnika na najvišim funkcijama susreću i makar kurtoazno rukuju. Isto tako možda da se desilo da su se rukovali Nikolić i Thaci ili Dačić i Thaci danas to bi mogao da bude događaj od velikog značaja, ali kao što sam već rekao Tadić i Thaci segment je ništa više od obične kurtoazije.

Efekt ovog susreta na neke buduće pregovore o statusu Kosova, ako se uopšte o tome više može govoriti, isto kao ni onaj hisotorijski ne postoji. Ne postoji iz razloga zato što će dvojac koji će kako se sada čini voditi Srbiju u narednih nekoliko godina radije taj status pokušati riješiti Miloševićevim metodama nego li će pristati da sjedne za sto i da razgovara o modalitetima kako da se riješi cijela enigma. Upravo zbog toga se vrlo lako može desiti da se u narednih nekoliko mjeseci ili godina dok bude trajao trenutni mandat srbijanske vlasti status Kosova razriješiti tako što će i ona fusnota nestati te da će se Kosovo konačno u pretvoriti u državu na Balkanu. Sad je samo pitanje da li će Kosovo postati nešto slično Bosni i Hercegovini sa dva entiteta ili će pak biti podijeljeno kako bi na neki način obe strane bile zadovoljne i sretne.

Tako možemo zaključiti da je ovo samo jedna prolazna faza u balkanskim političkim odnosima i da će uskoro bi zaboravljena, ali da neće imati nikakve važnosti za konačna balkanska politička ili teritorijalna rješenja.