Komšić je najveća politička enigma u BiH

Od kako je Željko Komšić odlučio napustiti SDP i krenuti nekim novim putem u svojoj političkoj karijeri čujemo mnogo pitanja i dilema o njegovoj političkoj budućnosti, ali isto tako čujemo i rasprave o bh. opoziciji. Neki misle kako će Komšić otići upravo u jednu od partija koje su njemu bliske po političkom opredjeljenju, dok drugi misle da će Komšić osnovati neku svoju partiju. Komšić izlazi iz SDP-a u vrijeme kada je opozicija razdjeljena, nespremna da se obračuna sa trenutnom vlašću i iskreno nedostaje joj pravi lideri koji bi mogao da ih povede u pravcu rušenja brojčane koalicije. Prije nekoliko dana smo imali šansu da iz prve ruke čujemo mišljenja nekolicine lidera političkih partija koje se smatraju opozicijom i iskreno bio sam iznenađen onim što su prezentirali javnosti.

Pogotovo sam iznenađen načinom na koji je lider Naše Stranke opisao prednosti mladih članova njegove partije nad članovima ostalih opozicionih partija. Situacija nije nimalo drugačija ni u RS-u gdje politički lideri opozicije ne mogu da nađu zajednički jezik kako bi se oslobodili stega koje im je nametnuo Milorad Dodik. Ipak zadržimo se na nekoliko lidera koji su se u medijima pojavili nedavno, a to su Miro Lazović, Dennis Gratz i Amer Jerlagić.

Opozicioni lideri u studiju Face TV-a

Lazović koji već godinama čini jedan od najjačih individualnih elemenata opozicije ne samo zbog svog iskustva i znanja nego i zbog snage koju pokazuje u istrajnosti da očuva i sačuva Bosnu i Hercegovinu onakvu kakva je bila i kakva treba da bude. Na njegovu, a i našu žalost, Lazović se nalazi u stranci koja još uvijek nije našla put kroz taj magični prostor bh. politike u okviru kojeg bi bila dovoljno jaka da ugrozi sadašnju lidersku “socijal-demokratsku” partiju. To je vidljivo i po tome s kim trenutno njegova partija formira koaliciju pred predstojeće lokalne izbore, a to su liberali i penzioneri koji su gotovo sigurni politički gubitnici na bh. političkoj sceni. Šteta je što se to tako dešava sa čovjekom, ali i ljudima, koji su u najvažnijim godinama u modernoj bh. istoriji bili na prvim linijama odbrane zemlje i njenih vrijednosti. Pogotovo kada je u pitanju Miro Lazović koji je bio dovoljno hrabar i smion da stane i pred ljude kakvi su bili Radovan Karadžić ili Momčilo Krajišnik.

Na drugoj strani imamo stranku koja je godinama bila privjesak SDA i koja nosi veliku odgovornost za ono što se u zemlji dešavalo u proteklih deceniju. Od kako su nastali 1996-te godine SBiH je činila skoro svaku političku koaliciju i svaku Vladu na nivou Federacije te države. Stranku čiji se lider prije nešto više od pola decenije naprasno vratio u političke vode i jednim potezom pera poništio brojne pomake koji su se mogli dogoditi da je usvojen Aprilski paket promjena. Silajdžić je u međuvremenu sabotirao još nekoliko važnih reformskih procesa, uništio bilateralne odnose sa veoma važnim internacionalnim partnerima poput Amerike. Oko njih se pored SDA i SNSD-a vrtilo i vezivalo najviše političkih skandala i optužbi za malverzacije i pronevjere. E sad ako želimo da baš oni budu neki novi lideri opozicije baš i nisam siguran da se trebamo nečemu boljem nadati iako trenutni lider Jerlagić misli kako su se reformirali.

Lider Naše Stranke, Dennis Gratz

Ono što je barem mene negativno iznenadilo jeste način na koji je lider Naše Stranke Gratz nastupio u spomenutom medijskom predstavljanju opozicijskih lidera. Bez imalo omalovažavanja Gratza i članova njegove partije moram reći da odavno nisam vidio više arogancije, nepoštovanja i narcisoidnosti u medijskom isputu jednog mlađeg političara. Kada tek uđete na političku scenu i kada povišenim glasom, bez obzira kakve su vam namjere ili kakav program imate, ljudima koji su ostavili život za Bosnu i Hercegovinu počnete govoriti kako oni nemaju pojma šta je potrebno državi mislim da je vrijeme da se povučete iz politike. Imati mlade, obrazovane i aktivne ljude ne znači da ste Bogom dani da uspijete u politici. Politika svugdje, a pogotovo na Balkanu, je jedan od najkompliciranijih poslova i aktivnosti, a pogotovo ako ne posjedujete mudrost koja se ne stiče na Univerzitetima i fakultetima nego kroz aktivnu političku borbu. Trenutno Naša Stranka niti ima političku borbu, niti ima politički smjer i plan, a još manje ima znanje kako da privuče birače na svoju stranu. Ja iskreno ne bi nikada glasao za takvog lidera, a ni partiju, jer jednostavno prazne priče je i previše. Mladi trebaju dobiti šansu, ali je trebaju dobiti onda kada nauče kako da pobijede starije pametno, a ne nadmeno i ne sa pretjeranim samopuzdanjem.

Bh. opoziciji ma gdje da se ona nalazila danas treba nekoliko stvari, a to su jedinstvo i liderstvo. Jedinstvo im treba da se odbrane i da ojačaju svoju glasačku mašinu, liderstvo koje u sebi uključuje i mudrost im treba da se nametnu kao pozitivna promjena pred brojčanim koalicijama. Još uvijek im nije kasno da to urade pred naredne izbore i tako počnu promjenu od korijena prema gore i da za dvije godine imaju snažnu formaciju koja će moći pobijediti. Mladi i stari zajedno, možda više mladih naprijed, a starih u pozadini da savjetuju, ali to je kombinacija koja je potrebna za pobjedu. Ako nastave ovako Dodik-Lagumdžija-Čović-Ljubić-Radončić-Tihić-Bosić i Co. će zasigurno nastaviti vladati na svim nivoima barem još jedan mandat.