Bh. politički lideri, a pogotovo kvartet Lagumdžija-Dodik-Tihić-Radončić, u posljednjih nekoliko dana nam pokazuju kako se nijedan politički lideri, a još manje čovjek koji vodi ozbiljnu političku partiju treba ili smije ponašati. Ponašaju se kao djeca koja su upravo ušla u pubertet i pokušavaju roditeljima i okolini dokazati kako su sposobni i dovoljno spremni da se izbore sa izazovima koji se nalaze ispred njih. Ipak kao što se to dešava stalno što se vi više trudite to sve više ne uspjevate da učinite ono što vam je cilj. Lagumdžija, Tihić, Dodik i Radončić su po ko zna koji put dokazali da nisu ni blizu onoga gdje bi trebali biti, i onoga zbog čega su im građani dali povjerenje na prošlim izborima. Bezpredmetna prepucavanja, pljuvanja, podapinjanja i gomilanje laži o politčkim protivnicima se pretvorilo u glavnu političku borbu dok važna i važnija pitanja čekaju neku novu rundu sastanaka brojčanih koalicija. I tako će se nastaviti još ko zna koliko.

Do prije nekoliko dana Lagumdžija i Dodik su bili kao nerzadvojni blizanci koji su iz vlasti istjerivali Tihića, dovodili Radončića da preuzme Tihićeva mjesta, i najavljivali neke nove revoluionarne poteze i ideje. Tihić je danas zamijenio Dodika i najavljuje smjenu Lagumdžije, a vjerovatno samim tim, i Radončića čime bi došlo do neke nove prekompozicije vlasti i stvaranja nekih novih revolucionarnih ideja. 

Lagumdžija slavodobitno prezentuje svoja dostignuća iz Mekke gdje je kako se čini uspostavio dobre odnose sa još jednim diktatorskim režimom, onim u Teheranu, dok je navodno branio nevine žrtve Assadova režima. Spominje neke navodne investiticije koje će kako kaže doći u cijelu zemlju, a ne samo u Federaciju, a vrlo dobro znamo da kada naši političari najave nove investicije onda je to samo najava novih skandala. Lagumdžija zaboravlja da dok se on navodno bori za žrtve Assadova režima milijuni žrtava njegova i režima njegovih političkih saveznika, uključujući i ove sadašnje “protivnike”, trpe maksimalno zbog svega što su proizveli u proteklih nekoliko decenija. Čovjek koji političku partiju na čijem je čelu vidi kao “malo jaču firmu” ne mislim da ima ikakva obzira niti da ima namjeru da učini bilo šta pozitivno za građane zemlje u čijoj se vlasti nalazi. Isti zbog svoje pa rekao bi zaluđenosti pozicijom vlasnika firme ne vidi šta se dešava sa tom firmom koja se lagano osipa i koja gubi one koji su zaslužni za ono gdje je on danas.

Bivstvovanje u političkoj kaljuži Balkana vam ne ostavlja prostora da se ponašate kao nadobudni vlasnik firme ukoliko želite nešto promijeniti i želite imati narod iza sebe na narednim izborima. Kada u roku od samo nekoliko dana izgubite političku gromadu kakva je Željko Komšić i kada vam na kantolanom nivou iz partije ode neko poput Hanke Vajzović iako ona nije neki neočit političar, ali jeste medijska ličnost, onda se trebate zamisliti da li vodite firmu na pravi način. Čini se da je lagumdžija ne vodi i da se firma raspada, samo me je strah da se i država ne raspadne dok on tako sigurno razmišlja o autoputevima, glasanjima iranskog kolege ili pak o tome kojim je komarcem letio do Mekke.

Apsolutni vladar RS-a Milorad Dodik je toliko puta mijenjao svoje stavove ideje, želje i nastojanja da ni oni najuporniji politički analitičari ne mogu pohvatati konce njegovih misli. Prošao je taj sve od Karadžićeva pobornika preko Tihićeva saradnika, dok Lagumdžijina najvećeg saveznika, do Nikolićeva žestokog protivnika i danas prijatelja i sabrata, i tek ko zna šta ćemo još od njega vidjeti. Sve dok je on na vlasti u RS-u i sve dok ima ovakvu podršku birača kakvu danas ima mislim da ni BiH ni njena politička scena neće biti ništa drugačije nego što su danas. Niti će Bosna i Hercegovina vidjeti ikakva napretka, promjene na bolje niti će se i jednog jedinog milimetra pomjeriti prema onom cilju u kojem žarko želi da ide a to su evro-atlanske integracije i jedno novo društvo po mjeri ljudi koji u njemu žive.

Donedavno je Radončić SDP-ovce zvao komunjarama, danas im je glavni saveznik

Lideri partije koja se na sve načine pokušava dodvoriti bošnjačkom biračkom tijelu, SBBBiH, su se toliko oboružali medijima u vlasništvu porodice Radončić da više niko nije ostavljen po strani da nije napadnut ili da se nije našao na listi za medijski odstrijel. Upravo ti mediji i ti politički čimbenici su donedavno slavili i hvalili Dodika, Lagumždiju i Co. u nastojanju da se domognu Tihićevih mjesta u Vijeću ministara. Krajem prošle sedmice smo od istih vidjeli novu seriju tekstova usmjerenih protiv Dodika, Tihića i ostalih koji se s njima slažu da Lagumdžija treba otići i Vijeća ministara. Tako je još jednom skala na vagi prešla na onu stranu koja bi trebala da im obezbijedi neke jače veze i političke pozicije u budućnosti, a to je čini se Federacija BiH koja bi im omogućila da upravljaju skoro svim segmnetima života na velikom dijelu BiH. Time bi im se pružila prilika da provedu ugovor koji su  njihovi partneri, SDP, smislili sa predstavnicima HDZ-a o načinu biranja poslanika i načinu na koji bi se dijelila vlast u Federaciji BiH. Sada je već jasno da je Radončićev jedini cilj bio da se dokopa vlasti bez obzira na koji će to način učiniti i kako će se ponašati nakon toga, jer je izdao jedan od svojih temeljnih principa a to je onaj Ugovor s narodom koji je spominjao i zbog kojeg ranije nije želio da uđe u vlasti.

Baš onda kada se očekivalo da će Tihić konačno napustiti vlast i da će narodu pokušati dokazati gdje su pogriješili kada su vlast dali Lagumdžiji i Co., ali je podlegao želji da ostane u vlasti. Zato se danas pomalo tupavo, da ne kažem glupavo, urotio sa Dodikom protiv Lagumdžije iako je ne tako davno isti taj Dodik bio predvodnik tima koji je rušio Tihića i njegove ministre iz državne vlasti. Da budem poptuno iskren mislim da je ovo posljednji ekser u tabutu njegove političke karijere i vjerovatno u karijerama brojnih onih koji čine liderstvo SDA. Kada prokockate šansu kakvu ste imali ne tako davno da svoje političke protivnike dostavite gladnim vukovima (narodu op.a.) u zube, onda niste ni vrijedni da se dalje nalazite u aktivnom političkom životu.

Upravo zbog svega gore rečenog ne trebamo očekivati skoro donošenje rješenja u slučaju Sejdić-Finci, rješavanje nagomilanih problema u oblastima evro integracija, fiskalne problematike, ekonomije i svih drugih problema koji se nalaze pred vlastima BiH.