Vrabac: Političke pred/izborne kampanje i jezik mržnje u BiH


Dodik je jedan od najčešćih korisnika jezika mržnje

Kvalitetna analiza medijskog i političkog prostora u Bosni i Hercegovini, ali i balkanskoj regiji, je uvijek dobrodošla kao jedan novi podsjetnik na ono u kakvom stanju se nalazi i kakvu perspektivu ima društveno-politička zajednica. Još je više dobrodošla kada dolazi od mladih, ali veoma iskusnih, ljudi koji su svoja znanja stekli na svjetskim univerzitetima i na najbolji način mogu procijeniti ono što se danas dešava u BiH ili regionu. Takve analize su posebno važne u predizbornim vremenima kada se cjelokupno društvo priprema da ispuni svoju demokratsku obavezu te da izabere nove predstavnike u vlasti koji bi trebali usmjeriti cijelu zajednicu u jednom novom pravcu. Degradacija standarda, pravila i načina komunikacije koja se u BiH i na Balkanu dešava tokom proteklih dvije decenije je uistinu uništila sve ono što je bilo pozitivno ili što je bilo u skladu sa nekim višim društvenim standardima i danas se nastavlja još većom žestinom. Iako svakog mjeseca imam priliku pročitati nekoliko različitih analiza političkog, medijskog ili društvenog stanja balkanskog prostora veoma rijetko se susretnem s onim za koje mogu reći da se s njima u potpunosti slažem i da oslikavaju moje stavove o istom. Jedna takva se upravo pojavila iz pera Alise Vrabac, dipl. komunikolog masovnih komunikacija, pod naslovom “Političke pred/izborne kampanje i jezik mržnje u BiH i regionu”.

Ova analiza nam pojašnjava današnje stanje kroz prizmu svjetski i opšte prihvaćenih standarda političko-medijskog djelovanja sa posebnim osvrtom na balkanske specifičnosti. Podijeljena u nekoliko cjelina pokriva cijeli spektar specifičnih elemenata koji kada se pravilno postave čine jednu veoma informativnu i edukativnu cjelinu koja ima za cilj da predstavi pozitivne, ali i negativne strane, koje donosi pred-izborna situacija ali i svakodnevni političko-medijski život.

U nastavku vam donosim integralni tekst ove analize, a u narednim postovima ću se sigurno vratiti pojedinim elementima i detaljnije se osvrnuti na praktične primjere iz bh. društveno-političke zajednice.

 Političke pred/izborne kampanje i jezik mržnje u BiH i regionu

„Negativan politički govor“ ili kako Amerikanci kažu „Negative Attack Speech“

„Nikada ne dozvolite da ‘kriza’ propadne!“ (tj. da je ne iskoristite), famozno je izjavio bivši Obamin saradnik u Bijeloj kući Rahm Emanuel. Iako za neke novitet, ovo je nešto što ljevičari u SAD-u prakticiraju već dugo vremena i za javnost u SAD-u nije ništa novo. Nije ni za BiH. Iskorištavanje javnih/društvenih tragedija (nesreća, socijalnih nemira, neimaštine, nezaposlenosti, nacionalizma i dr. kolektivnih pojava) u medijske i promotivne svrhe je nešto što BH političari svaki put rado iskoriste kako bi „okrivili „ drugu stranu i time privukli nove glasače željne senzacije.

U domenu političke komunikacije, često se razgovara i piše o jeziku mržnje, o verbalnim deliktima koje čujemo na tv i radio stanicama, ili čitamo u novinama i internet portalima. Oni zagađuju javni prostor, ali i po mnogo čemu, povećavaju broj pristalica onih političkih kandidata koji su najglasniji i u svojim nastupima, najdrskiji. O ovome ćete imati priliku pročitati u nastavku ovog teksta, međutim negativan politički govor nije karakterističan samo za Balkan. On je u manjoj ili većoj stopi prisutan širom svijeta. U Komunikologiji i to u svom dijelu Političke komunikacije, ova pojava se naziva „Negative attack speech“ ili u slobodnom prevodu „Napad putem negativnog govora“ i on se koristi svakodnevno u američkim kampanjama, a kako vidimo i u BiH političkim pred/izbornim kampanjama. Neke druge zemlje su ovaj oblik retorike zabranile, no vjerujem da se savršenstvo nalazi negdje na sredini.

Naime, osnova glavnog političkog govora može ići u dva smijera:

Prvi: „Mi smo dobri, pametni, imamo iskustvo i znamo kako riješiti sve vaše probleme“- (Pozitivan JA govor) ILI

Drugi: „Oni ne valjaju, ne znaju, nemaju iskustvo i ne mogu riješiti niti jedan od vaših problema“ (Napad putem VI negativnog govora).

Cilj ovog političkog govora je da srozate i skoro gladijatorski uništite političkog protivnika. Poenta je da glasači izaberu Vas zato što Vi predstavljate bolji politički (a oponent predstavlja gori) izbor za njih. Činjenica je da je ovaj oblik negativnog govora vrlo učestao mada u sofisticiranijim društvima, politički kandidati sve češće oklijevaju da koriste ovu vrstu retorike zato što se plaše da će ih birači percipirati kao ohole, pokvarene, neetične i dr. Način na koji se u modernoj političkoj komunikaciji ovaj problem izbjegava jeste kroz korištenje političkih Surogata.

„Politički surogat“ i kako ga koristiti u političkim kampanjama?

Naime, u Političkoj komunikaciji imamo nešto što se zove „Politički surogat“ koji ima dvojaku ulogu. To su osobe ili organizacije koje često kritiziraju političkog suparnika kandidata kojeg oni podržavaju ili koji glasno hvale „svog“ kandidata na način koji njemu ide u korist, a što on sam ne bi mogao raditi. Dakle, surogati govore ono što bi kandidat htio da se zna, a što sam nije u mogućnosti reći jer bi u protivnom bilo očigledan princip „usta moja hvalite me“ što bi sofisticiranim publikama izgledalo smiješno. Surogat također služi za još jednu svrhu, a to je kao „pokriće“ u slučaju negativne reakcije javnosti na to što je ranije rečeno u političkoj kampanji. On tada preuzima udarce javnosti i javnost

negativno reagira prema Surogatu, a ne prema kandidatu kojeg Surogat zastupa. Još je važno dodati da surogati dolaze u više oblika, no najvažniji za istaći su surogati u obliku osobe/pojedinca i oni u obliku zagovaračke/interesne grupe.

Idemo sada razmotriti svaku od tri podgrupe surogat „pojedinaca“:

Prva surogat podkategorija jeste „Idealista ili Demagog“ , a to su osobe koje jasno i nedvojebeno izražavaju svoje mišljenje o raznim političkim temama. Međutim, najčešće su njihova ubjeđenja vrlo rigidna i neelastična (teško promjenjiva) pa kao takvi, Demagozi/Idealisti nisu bliski sofisticiranim publikama (intelektualno razvijenim glasačima) niti za njih predstavljaju politički autoritet. Zašto? Zato što svako ko ima rigidne i nefleksibilne stavove je najčešće i sam takav, što je u suštini nezdrava karakteristika bilo pojedinca bilo društva. Na žalost, u Bosni i Hercegovini postoji samo mali procenat onih koji svjesno teže da prepoznaju ovu kategoriju kao „nezdravu“. Također, surogat Demagozi/Idealisti svoja stanovišta često zasnivaju na predrasudama i biasima koji su u većini slučajeva široj publici već poznata. Dozvolite mi da iznesem i svoj stav o ovome, a to je da „samo zato što su glasni ne znači da su u pravu“. Naime, voljela bih vidjeti i ohrabriti BH glasačko tijelo(a) da svaki put, bar kada su kapitalna politička pitanja po srijedi, birači aktivno i svjesno dovedu u pitanje „logičnost“ izjava i tvrdnji koje svakodnevno čujemo u medijima. Logika je još jedna oblast koja se izučava na američkim katedrama Komunikologije, što svakako nije slučajno.

Reis Cerić jedan od najuticajnih vjerskih lidera u političkom životu BiH

Druga podkategorija Surogata je pojedinac koji kod biračkog tijela već uživa određeni status, ali koji kako se bar čini, djeluje izvan političke arene. To su pisci, umjetnici, glumci, tv ili radio voditelji, sportisti i posebno kod nas u BiH- vjerske vođe. Svi smo svjesni koliko su vjerske vođe u BiH imale i imaju uticaja na političke procese i na odabir pobjedničkog političkog kandidata. Sve navedene profesije svakodnevno komuniciraju sa masama ljudi, biračkih tijela, i njihovo mišljenje i stavovi koje komuniciraju, imaju uticaj na političke procese i na javno mišljenje.

Za voditelje kampanja političkih kandidata, naročito je važno na svoju stranu pridobiti što mi u Komunikologiji nazivamo „Opinion leaders“ tj. Javne ličnosti od značaja, koje predvode, selektiraju i donose „na stol“ nove teme, akcentiraju i diskutuju određene teme, te na taj način formiraju javno mišljenje. Oni su, koristeći svoju medijsku struku i imajući pristup medijima, u mogućnosti da određene teme „učine relevantnim“ i da ih nametnu javnostima i biračkom tijelu kao „bitne“. Lično bih voljela vidjeti da birači u BiH češće sagledavaju činjenice, i da se za svaku temu koju političke kampanje nameću, zapitaju koliko je ista zapravo relevantna i bitna za njihov „svakodnevni“ život. Ovo nije samo slučaj u BiH nego i drugdje, pa i u najrazvijenijim demokratskim društvima kao što je SAD. Smatram da, iako je to slučaj i u BiH i SAD-u, ne znači da je ispravno niti dobro za društvo u globalu davati više značaja vjerskim vođama od drugih pojedinaca iz javnog života. Ipak, također vjerujem da nije dobro ni cenzurisati one koji imaju snažna mišljenja po određenim temama, nego smatram da je bolje dozvoliti takvima da svoje mišljenje iznesu u javni prostor, jer mišljenja-svidjela se ona nama ili ne- očigledno postoje. Represija i cenzura mišljenja i govora su osnovne karakteristike totalitarnih sistema, a BiH teži demokratskom uređenju, ne samo političkom ili izbornom, nego i u smislu razvoja društvene svijesti i individualnog demokratskog ponašanja. Na primjer, uzet ćemo opet SAD za primjer, gdje postoji radio voditelj koji se zove Rush Limbaugh i koji je najglasniji u zastupanju desnih republikanskih stavova i to na često vrlo drzak i neciviliziran način koji nerijetko vrijeđa osobe sa drugačijim stavovima. Pogledajte Youtube i znat ćete o čemu govorim.

Michael Moore autor megapopularnog filma “Farenheit 911”

Dalje, iako Rush Limbaugh postoji i dugi niz godina u javnom prostoru jasno i artikulisano zastupa svoje rigidne stavove, i to je dio demokratskog procesa i političke komunikacije. Kao (za mene pozitivna) reakcija na njegove desničarske stavove, iznjedrio je svjetski poznat ali i svima nama u BiH poznati režiser, Demokrata Michael Moore koji je kroz svoj film Ferenheit 911 (kao i druge dokumentarne filmove) mnogo toga iskomunicirao o Bush-u i njegovoj odluci da ide u rat sa Irakom i na taj način anulirao mnogo toga što je na svoj (namjerno)senzacionalistički način Limbaugh drsko i uvredljivo izbacivao u javni prostor. Michael Moore i dalje predstavlja antidot za Rush Limbaugh-a, dok obojica čine važan dio procesa političke komunikacije. Dakle, Demokratija nije savršen sistem niti takav postoji, ali je najbolji koji smo do sada napravili. Svi mi, komuniciramo sa političkim kandidatima putem glasačkih listića, te na taj način aktivno učestvujemo u procesu političke komunikacije. Pitanje je samo koliko nas aktivno komunicira tj. čita, sluša, analizira, govori, osvješćuje i aktivno djeluje-a koliko nas se prepusti već ultradosadnim i neuspješnim(za nas) retorikama koje politički kandidati forsiraju i izbacuju u javni prostor vođeni mišlju „ ako je do sada uspijevalo, uspjet će i ove biračke godine“.

Treća kategorija Surogata je političar koji je nedavno izašao iz politike ali koji je još uvijek svijež u svijesti biračkog tijela. On kao takav ima politički autoritet i vrlo je važno za one koji predvode kampanje, da u svom stožeru imaju ovakve surogat osobe. Jedan od takvih je Bill Clinton ili Jimmy Carter, bivši američki predsjednici koji zastupaju i podržavaju stavove američke Demokratske stranke. Oni su u svoje vrijeme imali svoje biračko tijelo i šanse su da će ti isti glasači (i/ili njihova pokoljenja) migrirati prema kandidatu kojeg oni podrže.

Četvrti Surogat oblik jeste Surogat grupe koja se bavi zagovaranjem i promjenom svijesti biračkog tijela o određenim temama npr. uvođenja ili promjene zakona. Ovaj segment je važan i zato je vrlo značajno dobiti podršku civillnih grupa i udruženja, jer će vremenom i demokratizacijom značaj ovog segmenta samo rasti.

I na kraju, još jedan oblik grupnog Surogata predstavljaju mediji. O ovome bi se moglo mnogo toga reći, a u prethodnim redovima ovog teksta smo se malo i dotakli medija, no u svrhu zadatka ovog teksta (komunikacija i jezik mržnje u pre/izbornim kampanjama), mislim da je dovoljno reći da bi karakteristika slobodnih medija trebala biti nezavisnost, objektivno izvještavanje, informisanje, ali i da su rijetki mediji koji su danas finansijski samoodrživi, te da zavise uveliko od finansiranja političkih stranaka, ambasada zemalja koje u BiH imaju svoje interese, različitih međunarodnih fondova i razvojnih agencija i dr. Iako svi mediji nisu neopredjeljenji niti nezavisni, savjetujem vođama kampanja da prihvate priliku da iskomuniciraju svoj stav i onda kada je suprotan od stava koji zastupa taj medij. To je basplatan medijski prostor kojeg svakako politički kandidati trebaju iskoristiti za prezentaciju i komuniciranje svog stava koji je možda i nepoznat poklonicima tog npr.tv kanala. U ovom smislu je važno sebe predstaviti na najbolji, a NE na najgori mogući način.

„Identifikacija“ kao instrument za dobivanje glasova

Jedna od prvih lekcija koje sam naučila na studijima Masovnih komunikacija u SAD-u bila je važnost sposobnosti odvajanja „privatne osobe“ od „javne osobe“. Svjedoci smo da se nekada politički kandidati toliko „opuste“ u javnim nastupima, da njihovi nastupi vrijeđaju određeni dio gledateljstva. S druge strane, koliko god da ovi javni nastupi izgledaju „prirodni i spontani“, često su isti iscenirani i prethodno isplanirani s ciljem da se postigne „Identifikacija“ sa biračkim tijelom. Ukoliko kvalifikovani kao komunikolozi/psiholozi/sociolozi, vođe političkih kampanja rade preliminarna istraživanja o psiho karakteristikama birača, i potom savjetuju političkim kandidatima da „postanu“ ono što je biračima blisko. Dakle, biramo i birat ćemo slične nama samima. Uzmite na primjer Milorada Dodika sa njemu svojstvenih javnim nastupima/istupima i uporedite ih sa karakteristikama njegovog biračkog tijela. Podudarnosti su zagarantovane. On nerijetko opsuje, skida se u potkošilju, pjeva, plače itd. Da li je u njegovom slučaju ovo iscenirano ili je on zaista takav, ne znam jer mu ja ne vodim kampanju, međutim, očigledno da „pali“ jer ljudi glasaju za njega iz razloga što se identifikuju s njim kao „čovjekom iz naroda“. Kao čovjeku „iz naroda“ s kim se mogu identifikovati, opraštaju mu i, pretpostavljam, zavidan bilans bankovnog računa.

Tomislav Nikolić

Ovaj koncept u komunikologiji nazivamo „Postizanje raporta (slaganja)“ i ovaj koncept nije slučajan, te postoje metode u komunikologiji koje se koriste za postizanje „prihvatanja i sviđanja“ sa osobom sa kojom to želimo postići. Ovo se radi i verbalno i neverbalno. Kao još jedan primjer, uzmite progresivnu Srbiju koja je glasala za Tadića koji je primjer modernog vođe, demokrate, intelektualca, Europejca, i onaj dio Srbije koji je glasao za Nikolića koji je primjer retorgradne, nacionalističke i radikalne Srbije. Procenti osvojenih glasova sigurno korespondiraju sa procentom karakteristika biračkog tijela. Dakle, ni to nije slučajno. Voditelji kampanja, ukoliko školovani komunikolozi, znaju kako da razdvoje privatnu osobu od javne osobe ili pak da učine da samo izgleda da se „javna osoba koju vidimo u medijima“ ne razlikuje bitno i u svom privatnom životu, te da je „slična nama…da je naša…“. Isti principi važe za sve etnose u BiH ali i općenito.

Ko smo i kakvi smo?

Sve nas ovo sada navodi na pitanje: Kakvi smo to mi? Veliki dio BH populacije bira one koji su drski, arogantni, isključivi, bezobrazni, korumpirani, neiskreni, bahati. Sa takvima se očigledno identifikujemo. Zašto? Možda jer mislimo da nas samo takvi mogu zaštititi. Da li je psovka i prozivka te fizički obračun jedini način da se balkanski narodi zaštite ili je to jedino na što reagujemo, što smatramo iskrenim? Kod nas se svako, da li privatno da li javno sučeljavanje i razilaženje u mišljenjima karakteriše kao „za vratove“, a u stvari političko sučeljavanje ima i nekoliko drugih imena, npr. „Dijalog“, „Debata“-kao oblik komunikacije. “Složiti se da se ne slažemo“. I da to jednostavno bude „to“, bez nasilja, nekulture, i aluzija na 1300-400-500 neku godinu…

Uloga medija u Političkoj komunikaciji

Javni servisi u Bosni i Hercegovini

Nakon ovoga, nameće se još jedno pitanje, a to je: Koliko mediji zapravo doprinose promociji ovih i ovakvih vrijednosti u BiH? Vjerovanja sam da doprinose mnogo i svakodnevno, već decenijama, uporno i konzistentno. Jedan od razloga jeste zato što su psovke i prozivke po svojoj prirodi-senzacionalizam, a znamo da senzacionalizam prodaje novine, tv vrijeme (marketing) naročito ako su

u pitanju privatne medijske kuće koje država finansijski ne podržava, stoga taj dio njihovog ponašanja shvatam, ali ne opravdavam, jer vjerujem da svaki educirani novinar ipak treba da teži novinarskoj etici o kojoj je učio i koju sada ima priliku da primjeni. Također, šta je sa javnim servisima? Na svoju radost, primjećujem da su oni ipak vremenom postigli viši nivo verbalne i retoričke te općenito komunikacijske higijene. Izuzetak su određene emisije koje umjesto da informiraju i obavještavaju, za što su plaćeni RTV pristojbom, one i dalje kao odraz uređivačke politike u pred/izbornom vremenu, huškaju i povećavaju tenzije s ciljem zastrašivanja i podjele biračkog tijela. Mislim da sam pričitala podatak da i RAK (Regulatorna agencija za komunikacije) čija je jedna od uloga nadzor nad medijima i kažnjavanje u slučaju pojave jezika mržnje, danas ipak dodjeljuje manje kazni medijima nego što je to bio slučaj prije. To nam ukazuje na to da je stanje u medijima u smislu broja verbalnih napada i delikta, ipak bolje, no prostora za poboljšanje još ima.

Šta je cilj Političke kampanje?

Nikada ne zaboravimo ni to da su političke kampanje po svojoj prirodi pažljivo orkestrirane da zadrže stare i osvoje nove glasače. Cilj političke kampanje nije da informira nego je da pridobije glasače. Bilo bi naivno da od političara očekujemo da na svoju štetu budu visokoetični u prezentaciji svojih komunikacija sa oponentima i javnosti. Također, ako znamo da politika ne može bez medija baš kao što ni mediji ne mogu bez politike, onda bi bilo naivno očekivati i od medija da ne koriste ono što njima garantuje profit, a to je politički i komunikacijski senzacionalizam. Međutim, sve se to može zapakovati na civilizacijski prihvatjiv način, onako kako su nas komunikologe učili na univerzitetskim katerdrama Komunikologije. Nije slučajno ni to da su američke političke kampanje mnogo kompleksnije i profesionalnije od naših upravo iz razloga što je oblast komunikologije na našim prostorima prilično nova, tek nedavno uvedena na katedre naših univerziteta. Sve skupa, ovo samo znači da ni mi kao građani glasači također ne trebamo biti naivni i da trebamo pažljivo analizirati sve ponuđene informacije i donijeti najbolji mogući zaključak prema kojem ćemo odabrati političkog predstavnika. Uz više zdravog razuma, i sa manje mitologije i hvalospijeva.

I have a dream“, rekao je Martin Luther King…Imamo ga i mi u BiH

Nisam za cenzuru, nikako i nigdje, ali na ovim prostorima naki oblik referija je uvijek bio potreban. Možda je samoregulacija političkih kandidata jedan malo dalji ali ipak dostižan san kada se radi o političkoj komunikaciji. To znači da trebamo što prije početi tražiti od političkih kandidata viši nivo kulture, verbalnu i neverbalnu staloženost, ozračje povjerenja koje trebaju nuditi glasačima u svojim javnim nastupima i političkim kampanjama. Političari će svakako raditi što su naumili, ali će nas barem manje sekirati, a gledanje televizije i medija uopšte, postat će za sve prijatnije iskustvo. Mislim da sađenje cvijeća i popravljanje rupa na ulicama tik prije izbora, više nikoga (pametnog) ne može zavarati.

_______________________________________________________________________________

Alisa Vrabac

O Alisi Vrabac

Alisa Vrabac je Dipl. komunikolog masovnih komunikacija,  završila je Pennsylvania State University. Trener je iz oblasti komunikacije s masama, odnosa s javnošću (PR), interne komunikacije, korporativnih i političkih komunikacija te drugih srodnih poslovnih vještina. Od 2009 radi analize neverbalne, verbalne i političke komunikacije u BiH i inozemstvu.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s