Protekle sedmice u Sarajevu su se sastali predstavnici PIC-a, OHR-a te mostarskih političkih subjekata kako bi razmatrali proces u okviru kojeg treba da se dese promjene gradskog Statuta, a u cilju ispunjenja odluka Ustavnog suda vezanih za nacionalnu zastupljenost  u gradskom zakonodavnom tijelu. Naravno i ovaj kao i nebrojeni sastanci koji su na temu Mostara održani od 2004. nije bio ništa drugo osim bacanja vremena, para i bespredmentno prebacivanje odgovornosti s jedne strane na drugu. Pomak se u Mostaru neće dogoditi sve do onog trenutka dok se o Mostaru ne prestane pričati kao o zlatnom teletu Izraelićana kojem se svi moraju klanjati i niko ga ne smije dirati jer je to navodno Bogom dano da bude kako je bilo nekada. Mostarsko pitanje jeste kreirano u Daytonu i kasnije u Washingtonu i prva promjena se desila 2004.-te kada je Paddy Ashdown, došao s dobrom idejom ali i sa komplikovanom provedbom, te  uveo ovo sadašnje kako ga ja volim nazvati vijeće kompromisa. O tome kako Mostar treba izgledati i kako se politički treba urediti već smo svi mi koji se bavimo Mostarom u proteklih desetak godina napisali i previše, ali čini se da javnost niko ne sluša, a pogotovo se ne može čuti glas onih koji nisu glas ni jedne političke partije.

O mogućim rješenjima ovog Gordijeva čvora ne želim više govoriti jer je potpuno bezpredmento to raditi, jer će na kraju ispasti opet neko totalno nefukcionalno i irealno rješenje kao ono koje će se prihvatiti za jedan kraći vremenski period. Međutim ono o čemu želim napisati par riječi jeste posljednje pismo koje je otišlo od strane Kluba Bošnjaka u Vijeću prema OHR-u. U tom pismu koje prenose bh. mediji gradski vijećnici su pored od ranije poznatih političkih floskula ponovili još jednu koja uistinu izaziva toliko gnjeva kod pravih građana i onih koji ga istinski vole da je to gotovo nemoguće opisati. Po ko zna koji put vijećnici Bošnjačkog kluba bezočno obmanjuju javnost šaljući lažnu sliku o Mostaru i stanju njegovih građana. Između ostalog kažu kako je ova kriza pogubna samo za jedan narod i da se radi samo o jednom narodu, nije teško zaključiti da je u pitanju Bošnjački narod.

Siguran sam šta više i presiguran da će more riječi koje slijede biti opisane kao riječi nekog ko je otišao vani pa odatle pametuje. Moram priznati da istina jeste da već duži period živim u inostranstvu, ali da nikada nisam ni zaboravio niti prestao boriti se makar ovako riječima za bolji Mostar. Ono što je još važnije nisam se odrekao svog biračkog prava, dapače iskoristio sam ga na svim proteklim izborima, i upravo na tome baziran i dio svog prava da budem kritičar onoga što se dešava, pored onog drugog dijela koje mi kao novinaru daje za pravo da budem kritičar društvenih dešavanja.

Da nije žalosno i jadno ova konstatacija bi bila toliko smiješna da se ne bi mogla porediti ni sa najboljim skečevima Ismeta Hore ili nekog drugog komičara. Gospodo vijećnici, a znam vas većinu i lično, pa vas ne bi persisirao molim vas da se probudite iz sna o nacionalnim interesima, vitalnim interesima i inim interesima jer pričati neistine. U Mostaru zbog vašeg nerada i nerada vaših kolega iz drugog kluba naroda nisu ugroženi samo Bošnjaci i ne prijeti samo Bošnjacima nestanak. Svima onima koji danas žive ili rade u Mostaru, a ne pripadaju vašim političkim partijama, nisu usko vezani uz vama bliske biznismene i nemaju uticaj u lokalnim vjerskim zajednicama su ugroženi i prijeti im nestanak. Takvih je nažalost na desetine hiljada i upravo onih svakog dana gledaju kako da sastave kraj s krajem i kako da prežive do prvog. Posljednjih nekoliko sedmica iz grada čujem da su i nekada dobrostojeće porodice svedene na takvu situaciju da gledaju kako da posude negdje 50 ili 100 maraka da bi pregurale do naredne situacije u kojoj će dobiti bilo kakva primanja, a cijene skaču sve više i više, dok vijećnici koji pametno pišu pisma u svoje džepove redovno trpaju pare iz gradske kase.

Nezaboravite da su isti vijećnici polovinom ove godine sjedili i pisali tzv. mostarsku inicijativu koja je trebala da kreira bolji život za građane i narode Mostara, ali danas ne spominju građane i narode, nego se pozivaju na ekskluzivitet jednog naroda i njegova navodonog uništenja. Konačno su maske pale, jer floskula o narodima i građanima je bila samo kratka avantura da se vidi da li će se moći ostvariti neka politička dobit, pa kad su vidjeli da karta zajedništva ne radi, onda su se okrenuli samo bošnjačkom nestajanju. Dvoličnost je još jednom pobijedila stvarne probleme Mostara i njegovih građana.

Gospodo umjesto da se bavite navodnim nestajanjem mogli bi ste se pobrinuti da se u Mostaru otvori neka nova fabrika, da se dovedu neke nove investicije ili recimo da se aktiviraju projekti koji su već započeti a u kojima grad igra glavnu ulogu. Možda bi ste mogli sjesti za politički sto sa svojim oponentima iz drugih partija i početi konačno razgovarati kao sa partnerima u borbi za dobrobit grada umjesto da u njima vidite protivnike. Dobro bi bilo da jednom za svagda do vraga i bestraga otjerate priče o ekskluzivitetima, nestajanju, ugroženosti i poraženosti, dosta je bilo dvije decenije, vrijeme je da počnete raditi i da počnete opravdavati povjerenje koje su vam građani dali.