Prema prvim dostupnim podatcima sa probnog popisa stanovništva a koji su se jučer pojavili u medijima većina mladih ljudi u Bosni i Hercegovini se izjasnila kao Bosanci i Hercegovci ostavljajući tako po strani etno-nacionalne podjele kojima im se željelo nametnuti ime ili odrednica po kojoj se zovu ovako ili onako. Približno 35% onih koji su učestvovali u probnom popisu stanovništva, a prema saznanjima mostarskog Dnevnog lista, odlučili su se za odrednicu Bosanac/ka ili Hercegovac/ka što je dovelo do značajnog smanjenja broja Bošnjaka, Hrvata odnosno Srba. Ovaj popis stanovništva može jasno i glasno pokazati da je u mentalnom stanju građana u Bosni i Hercegovini došlo do značajne promjene kada je u pitanju način na koji oni vide sami sebe, ali i kako se odnose prema državi u kojoj žive. Smanjenje broja Bošnjaka, Hrvata odnosno Srba koje bi se moglo desiti na generalnom popisu naredne godine može rezultirati sa više veoma interesantnih konsekvenci po sadašnje uređenje Bosne i Hercegovine.

Prije nego li se osvrnem na moguće posljedice popisa 2013 na budućnost BiH, želim samo napomenuti kako su brojni počev od politički lidera, preko njima bliskih medija te pojedinaca iz društvene zajednice odlučili da vrše enorman pritisak na građane te da im sufliraju kako da se izjasne. Jedan od najzapaženijih istupa je bio i onaj uskoro bivšeg Reis-ul-uleme Mustafe Cerića koji je posljednju hutbu na toj funkciji iskoristio da se oglasi o popisu stanovništva, pa je kazao:

Jer, unatoč zamkama koje nam se spremaju oko popisa stanovništva, mi smo uvjereni da će ovoga puta naš narod biti na visini moralne odgovornosti, kulturne svijesti i nacionalnog ponosa pa ga lažne dileme, koje mu se svakodnevno nameću, neće zbuniti da zna da je njegova vjera islam, da mu je nacija Bošnjak te da mu je jezik bosanski. Ovo je za naš narod povijesna razdjelnica nakon koje nikad više neće biti moguće zamjenjivati naš vjerski identitet za nacionalni i obratno, kao ni negirati naš bosanski jezik.

Čini se da narod, barem one mlađe generacije, nisu natrčale na zamke koje im se serviraju iz etno-teo-nacionalnih krugova, te su konačno odlučili koristiti svoju glavu i na osnovu vlastitih osjećaja kazati šta su i ko su.

Recimo da će na generalnom popisu 2013.-te sličan ili veći procenat onih koji su izjavili da su Bosanci i Hercegovci ostati pri svom mišljenju BiH će pred kraj iste godine morati pristupiti nekolicini veoma važnih političko-društvenih reformi koje će dekonstruisati sadašnje uređenje u potpunosti. Kao što je svima poznato cijeli “1991” sistem bi se srušio i sve bi se ponovo moralo kreirati, a to znaci i sami Daytonski sporazum bi se morao u potpunosti rekreirati. Naime sa 35% “manjinaca” ako ih smijemo tako nazvati, pravila koja se nalaze u današnjem ustavno-pravnom okviru izbornog sistema, parlamentarnog uređenja te organizacije najviših državnih tijela bi se morala apsolutno promijeniti i novi ustavni poredak bi se morao kreirati.

Presuda “Sejdić-Finci” koja je i danas obruč oko vratova nacionalističkih političara postala bi ona Robespierr-ova giljotina koja bi  prijetila da ih vjerovatno za sva vremena ukloni iz političkog života Bosne i Hercegovine. To bi se posebno odrazilo na institucije poput Predsjedništva koje bi moralo dobiti najmanje dva člana, ukoliko bi naravno zadržalo sadašnji format, svi parlamenti bi morali ukinuti entitetsko/nacionalno glasanje i sistem vitalnog nacionalnog interesa više ne bi imao nikakve svrhe jer ne bi postojala tri naroda. Isto tako sistem rotacije, odnosno nepisano pravilo koje se primjenjuje od strane nacionalnih partija, bi se moralo ukinuti jer ako imate grupu koja se smatra Bosancima i Hercegovcima, a ne primjenjuje vjeru kao element orijentacije onda nema potrebe za rotacijom. To bi konačno dovelo do formiranja vlasti, ne po babi ili stričevima, nego po stručnosti i prema broju glasova koje je određeni kandidat osvojio.

Pomalo se osjećam neugodno kada se spomene činjenica da će se bilo kakvim drugačijima izjašnjavanjem od tri nacionlna elementa cementirati pitanje genocida odnosno progona koji su se desili za vrijeme rata. Kao prvo ako pogledamo situaciju u kojoj je BiH izašla iz rata onda su u pravu, ali ako pogledamo današnju situaciju skoro dvije decenije nakon kraja rata ne mislim da su u pravu. I evo recimo par primjera zašto popis ne znači ništa u tom argumentu. Bivši načelnik Srebrenice Abdurahman Malkić već deceniju živi u Sarajevu i dobro se zna da je svakog jutra putovao do Srebrenice da bi obavio svoje načelničke dužnosti, u toku ove godine smo pred same izbore čuli u više navrata da su pojedine medijski veoma eksponirane osobe u slučaju Srebrenice tek ove godine izvadile lične karte u Srebrenici, dok cijelo vrijeme žive u Tuzli, Sarajevu ili drugim krajevima. To je betoniranje genocida kada se ne vratite u svoje ranije mjesto stanovanja, ali se idalje povlačite po medijima zbog tog bivšeg mjesta stanovanja. Identične slučajeve recimo imamo u Hercegovini gdje vodeći gatački političari i danas žive u Mostaru, ima i stočlačkih/čapljinskih pa i počiteljskih viđenijih likova koji svakog jutra iz mostarske čaršije se upute do radnih mjesta u nekadašnjem mjestu stanovanja. Pored njih imate i one koji žive u Šuškovom, Bobanovom i inim selima koji i dan danas glasaju u Srednjoj Bosni, a već Bog zna od kada nisu obišli ni posljednja počivališta onih koji su ih izrodili, odgojili i na noge postavili.

Važno je isto tako navesti još jedan krucijalan element procesa popisa stanovništva, a to je segment ljudskih prava. Niko, ama baš niko, bez obzira da li je političar, analitičar, intelektualac ili kako smo gore vidjeli vjerski lider nema pravo da bilo kome sugerira na koji način da se izjasni na popisu stanovništva. To je osnovno ljudsko pravo i dostignuće demokratskih društava danas, i mislim da konačno trebamo pustiti građane BiH da mi razmišljaju svojom glavom. A pogotovo oni koji popisuju i oni koji će provoditi rezultate popisa bi se trebali čuvati jer ukoliko slučajno pokušaju manipulirati sa procesima i implementacijom vrlo lako se mogu suočiti sa pravnim izazovima, odnosno sa tužbama pred lokalnim te internacionalnim sudovima. Zapamtite presuda “Sejdić-Finci” je pravosnažna i svaka naredna po istim pitanjima a vezana za BiH bi bila bazirana na njoj i donijela bi samo još jednu novu dimenziju problema za političko-vjersko-intelktualnu vrhušku danas. Ovo bi mogoao biti onaj krucijalni događaj koji će promijeniti stanje u BiH i ukoliko se dogodit uisitnu će značiti kraj nacionalistički podjeljene države i kreaciju jednog novog društvenog poretka.