Redžić na zasjedanju SBK
Redžić na zasjedanju SBK
Kada je prošle sedmice bivši Reis-ul-ulema Mustafa Cerić zajedno sa još oko tristotinjak svojih istomišljenika osnivao pan-bošnjački svjetski kongres i odabirao zastavu sa ljiljanima za zastavu Bošnjačkog naroda niko se u dvorani nije usudio ni riječ prozboriti. Jedini izuzetak je bio i ostao do danas prof. dr. Enver Imamović jedan od najpoznatijih stručnjaka za bosanski srednji vijek i profesor arheologije na UNSA. Ipak ono što me je istinski iznenadilo i razočaralo jeste da sam na snimkama sa netom održane ceremonije vidio neke dobro poznate likove od kojih sam se nadao da će reagovat na ovu istorijsku pljačku. 
Tako su u sarajevskoj Skenderiji sjedili Sulejman Redžić, predsjednik Kruga 99 koji bi trebao da predstavlja nezavisne intelektualce i mislioce, Samir Avdić nekad ugledni košarkaš danas politički angažiran u SDA, Avdo Hebib, nekada poznati političar danas angažiran u nevladinom sektoru te prof. dr. Kasim Trnka, profesor Pravnog fakulteta UNSA i jedan od najznačajnijih pravnih stručnjaka u zemlji. Uz njih je u istom prostoru samo u prvom redu sjedio i prof. dr. Ejup Ganić, nekada član Predsjedništva BiH, optuženik za ratne zločine zbog Dobrovoljačke ulice te danas čelnik visokoškolske institucije koja se može ravnati sa najboljima u regionu a možda i u Evropi.
Tako su sva petorica sjedila i slušala izlaganja tria fantasticus bošnjačke vjersko-političko-ideološke scene ovjekovječenog u likovima Mustafe Cerića, Muamera Zukorlića i Muhameda Filipovića. Odslušali su sve što je rečeno, a možda i ono što javnosti nije rečeno i onda su samo jednim dizanjem ruke ili prešutnim odobravanjem poništili ono za šta su se borili i za šta su drugi živote dali.
Ganić i Filipović na zasjedanju SBK
Ganić i Filipović na zasjedanju SBK

Ganić je ovim potezom svojim suborcima i kolegama iz Predsjedništva BiH poslao jasnu poruku da su se borili pod “bošnjačkim bajrakom” umjesto pod zastavom jedine nam domovine. Digao je ruku koja je anulirala rezultate višegodišnjih napora da se dokaže da je Bosna i Hercegovina bila i ostala multietnička zemlja koja je dom svih njenih naroda i narodnosti. Kada je onomad završio u londonskom zatvoru i njemu i članovima njegove porodice su bila puna usta Bosne i Hercegovine i borbe za nju, a onda je akademik odlučio da to sve fino zaboravi da bi ugodio dr. Ceriću i želji mu da ima “bošnjačku zastavu”. Ganić bi trebao stati pred bh. javnosti i objasniti svima nama koji smo preživjeli rat i čiji su najbliži stradali tokom tog rata, i mnogi nisu bili Bošnjaci ili muslimani, porijeklo “bošnjačke zastave”. Objasniti im kako je to on, zajedno s Cerićem, Zukorlićem, Filipovićem i ekipom dosegao taj stepen vlasništva nad nečim što pripada svima nama da može da odlučuje kome to pripada? Profesore Ganiću mislim da bi ste se ipak trebali držati obrazovanja i edukacije mladih generacija i ostaviti se “vjersko-nacionalno-ideoloških” skupova koji izazivaju da samo izazovu nove razdore umjesto da grade BiH.

Hebib je pod tom zastavom i pod vodstvom ljudi poput Ganića, Izetbegovića (starijeg) i ini vodio policijske snage s mjesta ministra unutrašnjih poslova. Pod tom zastavom mu je poginuo (ubijen) i sin Admir one kobne 1993 u obračunima s Mušanom Topalovićem Cacom i još ko zna koliko onih koji su svjesno ušli u borbu za jedinstvenu BiH. Tada se nije gledalo da li je neko Bošanjak, Hrvat ili Srbin i on bi to najbolje trebao znati upravo zbog onih koji su poginuli s njegovim sinom i kojima je on komandovao. Svi su se zakleli, i održali svoju riječ, na vjernost toj zastavi i toj Bosni i Hercegovini. Zato se pitam šta li je nagnalo Hebiba da digne ruku za ovu “nacionalnu” ujdurmu i da pokazi sve ono što je godinama stvarao? Pitam se da li je pomislio na sina i njegove suborce onog momenta kada je dizao ruku da obezvrijedi njihovu predanu borbu preimenovanjem časne zastave s ljiljanima u simbol samo jedne etničke skupine u BiH?
Avdić na zasjedanju SBK
Avdić na zasjedanju SBK

Skenderija, Zetra i košarkaške dvorane širom svijeta su odzvanje kada su desetine hiljada navijača stajale na nogama u ekstazi vrišteći od radosti kada su Avdić, Marković, Firić, Bećiragić, ili Lerić postizali svoje najbolje rezultate pod grbom s ljiljanima. Još uvijek se sjećam onih utakmica protiv Hrvatske kada je Marković u zadnjih trenutcima s tim istim grbom na noge digao bezmalo pola svijeta pogađajući tricu uz zvuke sirene za kraj utakmice. Nisu samo oni bili oni koji su pronosili ime BiH pod tim grbom i koji su ga ljubili nakon svakog postignutog gola, koša ili nakon što su postigli neki drugi značajan rezultat. Avdić je izgleda zaboravio na svoje kolege i na ono što je godinama radio. Politika čini čuda od ljudi, pa je valjda i Avdića promijenila toliko da je pristao da sjedi i sluša što je rečeno tada u Skenderiji. Čini se da je dobro naučio kako je u politici važno biti debelokožac i za šaku glasova uraditi ono što i nije popularno, ali se pitam da li je popularno izdati one s kojima si deceniju ili više dijelio koru hljeba i život? Kako će sada Avdić objasniti recimo Nenadu Markoviću da se za Bosnu i Hercegovinu svoju zemlju i za svoju reprezentaciju borio pod zastavom koja pripada samo jednom narodu?

Kada sam na jednoj od fotografija ugledao Redžića koji je sjedio samo nekoliko mjesta dalje od Envera Imamovića ostao sam bez riječi jer sam jednostavno očekivao da će podignuti svoj glas protiv ove ujdurme. Redžić bi trebao biti glas koji predstavlja nezavisnu intelektualnu misao Bosne i Hercegovine. Onaj nukleus koji se bori za zemlju koja pripada svima i koja je dio svakog njenog čovjeka i koja baštini ono najbolje i naše prošlosti i upravo ono za šta su se borili oni koji su se borili proteklih dvije decenije. Ali on je ostao nijem. Zadržao je i još uvijek drži dah i nije rekao ni jednu jedinu riječ kojom bi se suprostavio jednostranom proglašavanju nečega što BiH priapda još od Tvrtkova vremena i pod čime su ginuli i oni u vrijeme Stjepana Tomaševića i oni u vrijeme 1990-tih. Kako onda povući liniju jednakosti između njegova “nezavisnog” intelektualizma i prešutnog prihvatanja da je ovaj nacionalni simbol sada vlasništvo samo Bošnjaka? Tu liniju je nemoguće povući i nemoguće je dati znakovlje jedne zemlje jednoj grupi ljudi da štiti samo njihove interese.
Zašto je Trnka prihvatio ovu podvalu?
Zašto je Trnka prihvatio ovu podvalu?

I na kraju ali ne manje važan je čovjek kojeg smatram jednim od najboljih pravnih stručnjaka u Evropi –  prof. Kasim Trnka. Decenijama Trnka s naših fakulteta i onih na kojima je gostujući profesor vani šalje generacije mladih pravnika koji trebaju da brane svoju profesiju i ono što jeste pravda. Trnka godinama kroz razne visoke Sudove i pravna tijela brani interese naroda i etničkih zajednica u BiH i propagira njihova prava, ali ovog puta se izgleda spustio ispod tih visokih standarda. Nekada u 1990-tim je pod zastavom s ljiljanima Trnka bio bh. ambasadorom, pod istim znakovljem je otišao da pregovara ispred BiH u Daytonu. Danas je Trnka prihvatio pisanje neke nove istorije Bosne i Hercegovine i prhvatio je prekrajanje onoga što je godinama radio i one zemlje koju je branio svojim naučnim radom.

U naslovu sam pitao gore spomenutu gospodu gdje im je bio mozak? Možda ćemo jednog dana i saznati gdje je bio. Ovako kada gledam sa distance i kada razmišljam o onome što se desilo zemlji Bosni i Hercegovini i njenim ljudima pod tom zastavom i u tom periodu ne mogu da mirno prihvatim njihovu svojevrsnu izdaju. Ne mogu da prihvatim da su zarad više ličnih interesa ili koristi jedni glasali, a drugi prešutno prihvatili da se prekraja istorija Bosne i Hercegovine. Prihvatili su da potre sve ono što je bilo simbolom zemlje, nacije, borbe za tu zemlju i za tu naciju, da bi se kreiralo nešto protiv čega su ne samo vodeći umovi zemlje nego i oni umovi koji čine duh BiH, a ne žive danas u njoj. Uzeli su aktivno učešće u rastakanju Bosne i Hercegovine i dali još jednu šansu likovima poput Dodika, Čovića, Čavića, Plavišćki, Krajišnika ili Kecmanovića da ustvrde kako je rat u BiH bio rat između etničkih i vjerskih skupina. Da potvrde kako su se pod zastavom sa ljiljanima borili samo “muslimani” i da je to bila zastava samo jednog naroda i jednog pokreta. Moja im je poruka da ta zastava nije zastava bošnjačkog naroda, nije zastava samo jedne skupine i da nisu imali prava u bilo čije ime, a po najmanje u moje da moju zastavu i Tvrtkovu zastavu daju bilo kome pa ni Cerićevu SBK. Svi gore navedeni, a i onih 200-tinjak delegata, bi trebali uputiti javno izvinjenje narodu BiH i povući ovu odluku i skinuti ljagu sa svojih imena i imena svojih porodica. Gospodo počnite misliti svojom glavom, nemojte pustiti da drugi to rade za vas, tako će nam svima biti bolje.
Advertisements