Javne osobe su uvijek na meti javnosti, analiziramo njihovu svaku, riječ, pokret, pogled i način na koji komuniciraju sa svojom i našom okolinom. Najviše pozornosti polažemo na političare i njihov način komuniciranja, pogotovo u BiH jer naši političari u mnogome zaostaju za svjetskim ili barem europskim standardima.

Predstavljamo dvije znatno različite analize: jednu mr. Semine Ajvaz iz Agencije Polis za Radio Slobodna Europa, a drugu Esmira Milavića novinara i kolumniste Face TV-a iz Vancouvera.

Pitanja verbalne i neverbalne komunikacije i njihovog tumačenja su sveprisutna, brojni stručnjaci iznose svoje analize i predstavljaju mišljenja o tome kako se ti signali mogu čitati-tumačiti.

“Na ovom području iskreno imam veliki broj prijatelja i ljudi s kojima svakodnevno surađujem u cilju popravljanja vlastitog načina komuniciranja. Ili kada je takva ekspertiza potrebna mojim partnerima i klijentima s kojima radim na određenim projektima. Ono što je vrlo razočaravajuće je da ti ljudi ne mogu dobiti mogućnost pojavljivanja u medijima, dok sedrugi koji, iskreno, ne znaju o čemu govore, dižu na piedestal stručnosti.
Jedan takav primijer je i nedavni intervju u jednom od medija sa Seminom Ajvaz, iz NVO/Agencije za političko komuniciranje (Može biti NVO ili Agencija, 2 u 1 nemoguće) POLIS iz Mostara koja je govorila o neverbalnoj i verbalnoj komunikaciji bh. političara.

Na žalost, ocjene kolegice Ajvaz prepune su manjkavosti, povijesno netočnih informacija te daju potpuno pogrešnu sliku o osobama s političke scene koji su spomenuti kao i o tumačenjima njihovih verbalno-neverbalnih komunikacijskih izričaja. Pa krenimo redom…”, reagirao je dugogodišnji novinar Esmir Milavić iz Mostara, danas na radu u Vancouveru u Kanadi i stalni kolumnist Face TV.

Stoga uspoređujemo ove dvije analize:

Ajvaz o Predsjedavajućem Vijeća Ministara, Bevandi, kaže:
(foto)
“Bevanda ostavlja dojam samosvjesnog čovjeka, čovjeka sa čvrstim stavovima. Verbalno je dosta sadržajan i jak, međutim, smatram da bi trebao malo unaprijediti neverbalnu komunikaciju, jer bi nastup političara na tako značajnoj poziciji trebao biti besprijekoran.”

Milavić:

“Vjekoslav Bevanda je poznat kao osoba iz koje novinari moraju ‘čupati riječi’ da bi dobili odgovor na postavljeno pitanje. Verbalna komunikacija gospodina Bevande, a to je vrlo karakteristično za ljude iz Hercegovine njegove generacije, svodi se na kratke, gotovo nesadržajne rečenice koje su usmjerene na što brži završetak konverzacije. Često nevoljko odgovara na pitanja, a još teže na podpitanja. Ako ga uporedimo, recimo, s njegovim  kolegama premijerima u Srbiji i Hrvatskoj, koji su riječiti i kada im postavite prava pitanja mogu pričati satima, Bevanda je klasični šutljivac. Ono na čemu bi predsjedavajući trebao raditi je njegova verbalna komunikacija, a ne njegova neverbalna komunikacija. Ne sjećam se da je ijedan njegov prethodnik imao ovakav način komuniciranja, osim možda Spasoje Tuševljak, kojeg se vjerojatno više nitko i ne sjeća.

Ajvaz o Lagumdžiji kaže:

“Na uvrjedljiv način razgovara s novinarima, pokazuje veliku dozu arogantnosti i prepotentnosti. Bahatost je stav koji precjenjuje vlastitu vrijednost i vlastite vještine. To je, ustvari, političar koji je uspio iziritirati veliki dio javnosti u vrlo kratkom periodu poslije izbora, zahvaljujući upravo medijskim nastupima.”

Milavić:
(foto)
“Ministra vanjskih poslova pratim već sigurno desetljeće, ako ne i više. Ne pamtim da je ikada ijednom novinaru uputio uvrjedljivu izjavu ili komentar. Bahat jest i to je njegov urođeni način komuniciranja, ali on ne komunicira na način kako to radi Milorad Dodik. Lagumdžija javnost iritira time što se čvrsto drži svojih stavova i ideja, a problem je što ne ispunjava svoja obećanja i što na svaki način pokušava obraniti svoje stavove, ali to ne radi na štetu novinara. Imao sam prilike uzimati izjave od Lagumdžije više puta, čak i kada smo bili i previše dosadni ili ga zadržavali, Lagumdžija je spremno odgovorio na pitanja i podpitanja te pojasnio ako nešto nismo dobro shvatili. Daleko od toga da nema slučajeva kada, frustriran ponovljenim istim pitanjima, odgovori malo jačim tonom, ali ne koristi uvrjedljiv vokabular koji bi tražio akciju kakva obično stigne Dodika. Građani su uvijek frustrirani političarima, Izetbegović je bio spor, Ganić ih je provocirao ekavicom, danas ih recimo Dušanka Majkić frustrira svojim gotovo ekstrmenom obrambenim nastupima itd. Nije se rodio političar koji je ugodio narodu.”

Ajvaz o prvom čovjeku HDZ-a Draganu Čoviću kaže:

“Dragan Čović je školski primjer lidera – ima odličnu retoriku, jako je uvjerljiv, ima bogat vokabular. Može se okarakterisati kao političar s autoritetom i samopouzdanjem.”

Milavić:

“Prvo ću kazati da sam kao novinar imao šansu dosta puta stajati ispred Dragana Čovića, kada bi davao izjave ili kad bi izlagao na određenim skupovima, tako da imam malo bliže znanje o njegovim medijskim istupima. Njegova retorika je klasična politička retorika, pripremljenih linija koje će izgovoriti. Spreman je do u beskonačnost obrazlagati neku temu, a da opet puno toga nije kazao. Uvjerljivost mu je takva, da većina ljudi zaboravi prvi dio rečenice dok on izgovara onaj drugi dio. Jedino mi, koji smo bolesno zaljubljeni u novinarstvo, a to može potvrditi i moj kolega Emil Karamatić (a i on zaspne na Čovićevim presicama op.a.), obraćamo pozornost na to što je rekao. Čovićev vokabular se ni u kojem slučaju ne može nazvati bogatim – on vješto manevrira samo s nekoliko izraza ili rečenica. Poslušajte ga pažljivije i siguran sam da ćete to zamijetiti. Osrednjim ili malo iznad osrednjeg možda. Autoritet mu je toliko veliki i snažan da mu je maksimalni doseg razina mjesne zajednice, u srazu s ljudima poput Dodika ili Komšića, Čović se čini kao drugorazredni političar iako je, tijekom godina, što mu se mora priznati, izgradio brend od svog imena.

Ajvaz o SDA šefu Sulejmanu ‘a, što je alternativa?’ Tihiću kaže:

“On jako puno gestikulira dok govori. Ponekad imam osjećaj da bi mogao čak i zaplakati u studiju koliko mu bude teško, a nekad mi djeluje nevjerojatno nadobudno i bahato.”

Milavić:

“Dok sam čitao ovu “ocjenu” Tihića, nisam bio siguran bi li trebao plakati ili bi se trebao smijati?! Sulejman Tihić je vjerojatno jedan od rijetkih političara koji ne pokazuju puno svoje emocije tijekom medijskih istupa. Govoriti o Tihiću kao “nadobudnom i bahatom” je potpuno iluzorno. On je poznat kao osoba koja ne može biti ni nadobudan ni bahat, toliko bezazleno djeluje da u većini slučajeva kod ljudi izazove smijeh i cinične komentare. Zato je, pobogu, dobio nadimak ‘Gargamel’.  A što se tiče gestikulacije rukama, pa ne koristi je više nego bilo koji drugi političar, čak nekad novinari koriste ruke više od njega. Također, nije pojašnjeno na konkretnom primjeru što pojedine gestikulacije znače ili kakvu poruku šalju? Recimo, što je poruka otvorenog dlana, što je poruka prstiju sklopljenih u piramidu, upiranje prstom u papir ili sugovornika?…

Ajvaz o članu Predsjedništva Željku Komšiću kaže:

“Mnogi ga nazivaju ‘fenomen Željko Komšić’ jer je jedini uspio osvojiti dva mandata zaredom kao član Predsjedništva BiH.”

Milavić: 

“Elementarni čimbenik u ovoj profesiji, a pogotovo kada analizirate nekoga, je da znate osnovne fakte i činjenice. Komšić nije “fenomen” jer je “jedini dva puta zaredom osvojio mjesto člana Predsjedništva BiH”. Njegov kolega Nebojša Radmanović je član Predsjedništva od 2006., iste godine od kada je i Komšić “šef države”. Ako odemo malo dalje u povijest prije Komšića, a nakon Daytona, dva mandata uzastopce je osvojio i Alija Izetbegović (1996. i 1998.). U ovo možemo dodati i izbore 1990. pa će onda Izetbegović imati tri uzastopna (1990., 1996., 1998.). Komšić je “fenomen” zbog svoje borbe za BiH, njene građane i zbog svoje hrabrosti da, bez obzira na posljedice, kaže (često i emotivno) što misli. Komšić je fenomen zbog svoje političko-diplomatske karijere koja ga je naučila kako se nositi s “rogatima”. Danas predstavlja vjerojatno jedinog političara koji se smije bez imalo straha suprostaviti Dodiku, Koštunici i radikalnim elementima poput njih.

Ajvaz o Miloradu ‘j… mi se’ Dodiku kaže:

“Dakle, jako arogantan, nadobudan, prepotentan. Evo, mogli smo vidjeti i ovo svjedočenje u Haagu – još jednom je pokazao kakav je zapravo.” i onda dodaje “on je osoba koja voli omalovažavati sve oko sebe, posebno institucije u Bosni i Hercegovini…”

Milavić:

“U tjednu kada je Milorad Dodik zajedno s vladikom Grigorijem na najbrutalniji način ispljuvao, izvrijeđao i omalovažavao novinare, a posebice Nebojšu Vukanovića, ovakvom ocjena upućuje na svjedočenje u Haagu?! Onu bahatost koju je Dodik pokazao u sudnici ICTY-ja ni na koji način ne možemo usporediti s bahatošću iz Trebinja, kada se novinaru obraća riječima “nećeš ti ovdje ništa određivat'”. Ili, da se vratimo samo nekoliko tjedna unatrag, kada je vlasniku BN televizije spominjao mater i prijetio mu. Dodik je, po mom mišljenju, u Haagu pokazao dosta civilizirano i staloženo ponašanje, za razliku od toga kako se ponaša u BiH. Ne znam što znači da Dodik voli “vrijeđati institucije u Bosni i Hercegovini”, ali pretpostavljam da je ovo trebalo značiti da Dodik voli vrijeđati “institucije Bosne i Hercegovine”. Odnosno institucije koje predstavljaju državu i njene nadležnosti, a u svjetlu njegove želje za osamostaljenjem RS-a od BiH i slabljenjem državnih ovlasti na prostoru RS-a.

(T.H./republikainfo.com)

I jedna mudrost (op. E.M.):

budala i pametan analizirati