haggsestorkaPresuda Herceg-Bosanskoj Šestorki dolazi tačno dvadeset godina od vremena kada su brojni uključujući i članove moje porodice bili dijelom tih nesretnih događaja u Hercegovini i Srednjoj Bosni. Dvije decenije nakon osnivanja Herceg-Bosne, koncentracionih logora i uništavanja kulturno-historijskog nasljeđa svih naroda na jugu Bosne i Hercegovine pravda je došla na svoje. Kazne koje su izrečene mnoge neće zadovoljiti, ali ako pogledamo godine starosti osuđenih, onda moramo priznati da su ovakve kazne ravne doživotnim kaznama zatvora čak i ako u ćelijama svjetskih zatvora provedu samo 2/3 kazne.

Važni element se krije u činjenici da su sudci, dva od tri, donijela odluku po kojoj je cijeli ovaj proces bio vođen od strane “udruženog zločinačkog pokreta” i da je čelništvo nekadašnje Republike Hrvatske učestvovalo u njemu. Kako je u Dnevniku HRT-a rekla ugledna odvjetnica Jadranka Sloković, inače odvjetnica sa dugim haškim stažom, ovo praktično znači da je Republika Hrvatska bila agresor na Bosnu i Hercegovinu. Ovo je presuda ratnom političkom vrhu hrvatskog naroda, upravo zato ne smijemo ovaj događaj tumačiti kao presudu jednom narodu i svim njegovim članovima.

Pravda u Mostar i sva ona područja koja su bila pogođena sukobom iz 1990-tih dolazi nakon punih dvadeset godina, neki poput mog oca nisu je dočekali, a mi koji jesmo mislim da smo stekli sve uslove da jednostavno to prepustimo sada prošlosti i istoriji te da krenemo naprijed. Šestorka koja je predvodila HZHB prema presudi Haga će u toku narednih nekoliko decenija kroz zatvorske kazne (ukoliko budu potvrđene) odgovarati za ono što su učinili ili što su učinili oni koji su bili pod njihovom komandom.

Odgovarat će za Heliodrom, Ljubuški, Dretelj, bezakonje koje je vladalo na tzv. zapadnoj strani Mostara gdje su ljudi ubijani u klasičnim egezekucijama te potom bacani u kontejnere za smeće itd. Dvojica od njih će odgovarati i za rušenje Starog mosta, koji je eto prema odluci haških sudaca, ipak bio legitimnim vojnim ciljem ali je pretjerano grantiran. Ovaj dio presude će vjerovatno najteže past vodećem bošnjačkom pjesniku i književniku Abdulahu Sidranu, velikom ljubitelju haškog osuđenika Slobodana Praljka, za kojeg je godinama tvrdio kako njegov “Bobiša” (kako mu tepa op.a.) nikad ne bi srušio Stari most.

Kakve će biti posljedice ove presude? To je uistinu teško reć, ali mislim da će imat dvojak efekt. Prvi je onaj istorijski koji će barem za sada dok presude ne budu potvrđene ili poništene staviti tačku na to koje počinio najveće zločine na području Mostara od Drugog Svjetskog rata i ko je odgovoran za uništavanje jednog od naljepših gradova u svijetu. Drugi će bit politički i odvijat će se na dva kolosjeka. Prvi kolosjek je onaj u BiH i tu bi hrvatski političari mogli izgubiti malo na uticaju, ali zbog ustavne kompozicije BiH ne mnogo. Najviše će stradati oni koji su se zalagali za treći entitet, jer će im ova presuda uvijek stvarati probleme u ostvarivanju tog cilja. Republika Hrvatska i njene institucije će naravno u političkom smislu morati uraditi lavovski posao da obore presudu u dijelu “zločinačkog poduhvata” jer se u tom dijelu spominje skoro cijelo tadašnje državno i vojno rukovodstvo. Ukoliko to ne uspiju onda će morati promijeniti cijeli jedan dio svoje istorije, prilagoditi ga činjenicama presuđenim u Hagu te u konačnici priznati još jednom greške koje su počinjene u njihovo ime.

Sa presudom Šestorki dolazimo do činjenice da su na neki način svi vodeći ljudi, barem većina njih, iz sva tri naroda na neki način bili procesuirani za ona krivična djela koja su počinjena tokom rata. Sada predstoji mukotrpan proces izgradnje Bosne i Hercegovine kao stabilne zemlje, njeno pomjeranje prema NATO-u i EU te okončanje sudskih postupaka protiv ratnih zločinaca na domaćim sudovima. Naravno u ovim procesima treba procesuirati pripadnike sva tri naroda i osuditi ih za pojedinačna ili grupna djela koja su nanijela štetu svim stranama. Recimo da ovime počinje vrijeme pravog pomirenja među narodima Bosne i Hercegovine te da je konačno došlo vrijeme da prestanemo se baviti ratom i ratnim dešavanjima, te da se okrenemo budućnosti i kreiranju boljeg društveno-političkog okvira za bolju budućnost generacija koje su rođene u vrijeme rata ili odmah nakon njega.

Advertisements