Protesti u Sarajevu (Photo:Facebook)
Protesti u Sarajevu (Photo:Facebook)

U četvrtak smo pred Parlamentarnom Skupštinom BiH vidjeli nešto što se u Bosni i Hercegovini rijetko viđa, ali što je potpuno normalna slika u većini demokratskih i razvijenih zemalja. Vidjeli smo proteste koje je predvodila roditeljska snaga, jednostavan ljudski aktivizam i želja da se konačno nešto i promijeni. Osnovni razlog za ovo je kao što svi znamo trenutno nepostojanje političke volje da se donese novi zakon o JMBG što je rezultiralo činjenicom da više od 2000 novorođene djece nema nikakav formalno pravni status niti postoje kada je u pitanju njihova domovina. Politički oligarsi koji upravljaju BiH u posljednje dvije decenije na ovaj ili onaj način nisu očekivali da će se građani odlučiti na ovakvu mjeru i zatočiti ih na neki način u onim prostorijama u kojima bi trebali da provode mnogo više vremena i u kojima bi trebalo da donose zakone. Ova afera je potpuno nespretno, amaterski, kreirana od strane političkih likova poput Milorada Dodika, Fahrudina Radončića i Zlatka Lagumdžije koji preko leđa tek rođene djece pokušavaju da uberu neke poene.

Afera oko JMBG se nikada nije ni trebala desiti, jer ni jedna normalna zemlja na svijetu za razliku od BiH (izvinjavam se mojim komentatorima koji će me pokušati uvjeriti u suprotno da je BiH normalna zemlja) i zemlja koja ima uređen sistem nikada sebe ne bi dovela u ovakvu situaciju. Recimo da se u Kanadi gdje danas živim desi ovakav skandal da dijete ne može otići na liječenje zbog toga što nema SIN (Social Insurance Number) ili Vlada da nije usvojila zakon, vjerujem da bi u roku od nekoliko dana bila prisiljena na podnošenje ostavke ili bi nadležni ministar bio smijenjen brzinom svjetlosti.

Vjekoslav Bevanda, poznatiji kao Premijer Hudini
Vjekoslav Bevanda, poznatiji kao Premijer Hudini

U BiH i Vlada i ministar i Parlament su na svojim mjestima te za jedno od najvažnijih pitanja za hiljade osoba u zemlji i hiljade koje će se roditi donose “privremeno rješenje”. “Privremeno rješenje” u BiH znači da će se to staviti na čekanje i nikada neće biti riješeno jer znam sigurno 20-30 takvih privremenih koja su donesena i još ništa po tom pitanju nije poduzeto. Jedno od najvećih je Statut Mostara oko kojeg se i danas prepucavaju, pa će vjerujem tako biti i sa ovom privremenom odlukom oko JMBG. Bh. Premijer, kojeg ja od milošte zovem Hudini, jer sve što je ikad obećao pretvorilo se u magiju i nestalo je umjesto da kao odgovorna politička ličnost sjedne i riješi probleme koji su nastali odlučio da pobjegne i spasi se od naleti opasnih terorista ispod jedne godine starosti. Time se Vjekoslav Bevanda pridružio ekipi prethodnika koji su bili potpuno neiskoristiv materijal po pitanju liderstva i aktivnosti na čelu najznačajnijeg organa u zemlji. Jadno i sramotno ko predstavlja državu koja je nekada davala neke od najboljih državnika i lidera na balkanskim prostorima.

echeOno što me je posebno iznerviralo jesu izjave koje su došle od strane političkih predstavnika u Sarajevu i Banja Luci tokom dana. Trio Dodik-Radončić-Pandurević podpomognut Inzkom i ekipom su u samo nekoliko sati uspjeli izbaciti toliku količinu nebuloza, da je i veoma iskusnim novinarskim trbusima bilo teško to provariti. Dok su Dodik i Pandurevićka vidjeli internacionalnu bošnjačku zavjeru, zato što majka traži da joj djete ide na liječenje i da ne umre, Radončić je kao u Harry Potter filmovima vidio leteće glave baš onde gdje one nisu padale. Ministar Radončić, a i neki novinari uključujući Almira Terzića iz Oslobođenja, su bili izgleda zaduženi da naprave dimnu zavjesu od navodne brige za sliku zemlje u inostranstvu zbog ovih protesta. Oni ili su izgubljeni ili su namjerno slijepi, ali ugled Bosne i Hercegovine je nestao 1992-ge i još nije nađen, jer kada se govori o Bosni i Hercegovini onda joj društvo obično prave zemlje koje su najveći problemi međunarodne zajednice ili su najveća prijetnja sigurnosti u pojedinim regionima. Ugled BiH je toliko srozan, da nema ni teorijske šanse da mu mogu naškoditi ovakvi događaji. Jedino šta se može desiti jeste da će međunarodna javnost pozdraviti demokratske procese i načine na koje naši građani traže svoja prava. Demokratski ili građanski aktivizam može samo donijeti dobro Bosni i Hercegovini.

Stari partneri: Dodik i Inzko
Stari partneri: Dodik i Inzko

Inzko je cijelu noć govorio kako je s narod i kako ga podržava, a onda je brže bolje poletio da spasi međunarodne predstavnike i da obeća posebnu sjednicu, koja će kao i sva njegova obećanja dosada biti još jedno prazno ništa. Ipak kao lider zajednice nebuloznih političara se istakao Božo Ljubić, kojeg iskreno ništa nisam razumio iz prostog razlog što valjda ni on sam sebe nije razumio. Nekako mi se činilo da su SDA lideri odigrali “pametnu” igru pa šutili i pustili ovu sadašnju većinu da budu na udaru, ali i njima će se šutnja obiti o glavu. Onaj drugi HDZ se nije javljao, Čović je bio sa studentima pričao im hercegovačke lovačke priče o budućnosti zemlje.

Najviše sam se iznenadio kad nisam vidio reakciju od “čovjeka iz naroda” bivšeg Lagumdžijinog asa Komšića koji je ostao nijem, čak i više nego li je to bila Tihićeva SDA. Baš se od njega očekivalo da će dignut glas za narod, ali izgleda da mu je od naroda nešto bilo malo preče.

Jedina osoba koja mora dobiti sve pohvale je gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić koji je došao pred Parlament izrazio svoju podršku i pokazao pravo političko liderstvo u onim trenutcima kada se dešava nešto važno za građane Bosne i Hercegovine i Sarajeva.

Tako su naši političari ponovo izigrali narod, ali ovog puta se trebaju paziti. Narod ih je držao 14 sati u okruženju, i dolaze ponovo. Doći će da traže svoje i da dobiju to što traže iz prostog razloga jer se ovako više ne može.

Advertisements