Već dugih osamnaest godina Srebrenica predstavlja simbol onog što se dešavalo u Bosni i Hercegovini i širom Balkana tokom turobih 1990-tih. Predstavlja simbol stradanja, patnje, nevih ljudskih bića koja su svirepo ubijena samo zato što nisu pripadala jednoj političkoj, etničkoj ili vjerskoj skupini. Svake godine 11. jula se vratimo u Srebrenicu, u Potočare i sjetimo se više od osam hiljada onih koji su 1995.-te nas napustili zauvijek. I svake godine kada kopamo novoidentifikovane žrtve i kada im odajemo počast u tu istu Srebrenicu se slije na desetine političkih, vjerskih i kojekavih likova koji svojim pomnom skrojenim besjedama dolijevaju so na rane onih koji su ožalošćeni. Toliko praznih riječi, floskula i samodopadnih izjava se u Bosni i Hercegovini ne izgovori tokom cijele godine, koliko ih stane u samo nekoliko sati u Srebrenici 11. jula svake godine. Smjenjuju se samo imena i prezimena sve ostalo ostaje isto. Red Reis-ul-uleme, pa red Predsjedništva, pa red američkih diplomata, pa onda Visoki predstavnik, pa onda sva bjelosvjetska diplomatska elita se izreda, pa na red dođu i lokalni politički stručnjaci da kažu koju pametnu o tome šta je ta Srebrenica, o čemu je ta Srebrenica i kako bi trebala da bude ta Srebrenica.

Kako bi bilo lijepo da jedne godine svi kolektivno zašute, da više ništa ne govore. Da dođu da u tišini odaju poštu onima koji se spuštaju u zemlju bosansku i da ne vrijeđaju njihovu uspomenu svojim praznim tlapnjama. Zar riječi bilo koga pa i vjerskih poglavara i političara mogu vratiti ili nam nešto novo reći o malenoj žrtvi čedu koje je zaklano samo zato što je bilo gladno i plakalo? Zar nije došlo vrijeme da konačno prestanemo pričati o tome šta znači, šta simbolizuje ili šta treba da znači u budućnosti Srebrenica?

2652590041_403a823f60_oBakire Izetbegoviću, Huseine Kavazoviću, Valentine Inzko, Ambasadore Moon zastanite, zamislite se i upitajte se: šta sam to ja uradio za Srebrenicu osim praznih riječi? Srebrenica danas nema apoteku, nema pekaru, djeca idu u odvojene škole, građani tog napaćenog grada još uvijek nemaju posao, kuće im nisu obnovljene, brojni od njih još uvijek žive u Federaciji u izbjeglištvu osamnaest godina nakon tragedije i pogroma. Upitajte se gdje su skršene pare koje su dolazile za Srebrenicu? Bakire Izetbegoviću upitaj se koliko je tvoja SDA i koliko si sam kao očev šef kabineta doprinio onome što se desilo i što se dešava u Srebrenici posljednih skoro pa dvije decenije?

Catherine Ashton, Vice-President of the EC, High Representative of the Union for Foreign Affairs and Security Policy receives Tomislav Nikolic, President of Serbia.Tomislav Nikolić je nedavno uputio “izvinjenje” za zločine počinjenje u Srebrenici, ali je propustio priliku da dođe u Srebrenicu da se pokloni žrtvama, da im oda dužno poštovanje i da pogleda u tabut malene djevojčice. Da toj najmlađoj žrtvi i onima koji su pored nje spušteni u zemlju bosansku objasni zašto je morala biti ubijena i zašto je otrgnuta od majke samo zato što je bila gladna. Da im objasni je li to poštenje i čast kojom se hvali on i oni koji su podržavali vojvodu Šešelja, Karadžića i Mladića kada su činili besramne zločine u Bosni i Hercegovini?

Vrijeme je da pređete s riječi na djela! Vrijeme da je konačno Srebrenici i njenim ljudima udahnete novi život! Sad imate priliku vrijeme je Ramazana vrijeme je posta vrijeme je da iskreno odlučite i pomognete onima koji su u potrebi. Prestanite već jednom za Boga milog pričat, počinte nešto i radit, kako vas više nije sramota???