U Tvrđavi Selimović kaže:

“..postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. Vlast je najveći porok. Zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je, kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moć bezgranična. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina…”
Selimovićeve riječe više nego ikad danas nam ukazuju na to koliko je vlast poročna, koliko joj se ljudi predaju, a pogotovo oni koji su je okusili na turobnom Balkanu. Da bi došli do iste ili se održali na vlasti brojni su spremni sklopiti sporazum i sa samim vragom, preći preko starih rana i sukoba i pogaziti vlastitu riječ. Pogaziti onu istu riječ na osnovu koje su im birači dali tu istu vlast, dali im povjerenje i misiju da se izbore za njihovu bolju budućnost.
U posljednjih nekoliko dana bh. političari iz oba entiteta su nam pokazali i dokazali dokle su spremni ići. Baš onako kako Selimović reče u prethodnom citatu “poštene i mudre vlasti nema”, a na Balkanu je nikada nije ni bilo.
Evo samo dva primjera: 
 
Tihić i Radončić, nekad neprijatelji danas prijatelji
Tihić i Radončić, nekad neprijatelji danas prijatelji

Primjer prvi: SDA i SBB odnosno SDA i Radončić 

Politička stranka koju je osnovao Alija Izetbegović i Fahrudin Radončić su u posljednjih dvadeset godina aktivno koketirali, sarađivali, pomagali jedni drugima da se nađu na vlasti odnosno na čelu bh. medijske scene. Onda kada je SDA-u prije skoro dvije decenije nož u leđa zabio Haris Silajdžić tu je bio Dnevni avaz da ih odbrani i da se bori protiv njih. Kada je trebalo u Islamsku zajednicu, na Univerzitete ili u državne kompanije imenovati njihove ljude tu je opet bio Avaz da im pomogne okrenuti javnost na njihovu stranu. Međutim nešto je krenulo po zlu, Radončić je odlučio da mu više SDA ne paše, jer se morao boriti za mjesto prvog, najjačeg ili najuticajnijeg sa ljudima poput Sulejmana Tihića ili Bakira Izetbegovića. Tad je donio odluku da osnuje svoju stranku i da krene u rapidnu borbu protiv nekadašnjih savjetnika i saradnika. Pljuštale su optužbe na sve strane i protiv sviju. Tako jedne prilike izjavi:
“Za vrijeme svoje vladavine 39 načelnika SDA su potrošili preko milijardu maraka, a da nisu riješili nijedan problem građana. Da ne govorimo o investicijama, razvoju i zapošljavanju koje su za tu stranku stran pojam”, dok je drugom prilikom kazao “SDA je skup nesposobnih ljudi, negativne kadrovske selekcije i stranka koja ovu zemlju uništava”.

Nakon ovakvih rečenica obično je slijedila optužba da su državna mafija, da su pokrali, ubili, vršili egezekucije i da iza svega negativnog u zemlji stoje upravo oni.
Ni SDA nije ostala dužna Radončiću. Njihov liderski dvojac Tihić-Izetbegović je odlučio da će se na sve moguće načine od onih demokratskih na izborima preko parlamenta i njima bliskih medija obračunati sa Radončićem odnosno njegovom SBB BiH.
U isto vrijeme prošle godine SDA je kazala o svom budućem koalicijskom partneru:
Nakon što je enormno bogatstvo stekao u Bosni i Hercegovini izrabljujući Bošnjake i poslovanjem sa Naserom Keljmendijem, Radončić je Bošnjacima pojasnio kako je „sasvim normalno da glas Bošnjaka iz Sarajeva, Zenice i Tuzle vrijedi više od glasa Bošnjaka iz Hercegovine, Goražda ili Posavine”, dok se takvo nešto nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma nisu usudili kazati ni najekstremniji sljedbenici Radovana Karadžića i Mate Bobana.
 
Nakon što je Fahrudin Radončić najzad pokazao svoje pravo lice i namjere svojim sudjelovanjem u kreiranju ovoga sramnog sporazuma koji vodi uspostavi trećeg entiteta i konačnoj podjeli Bosne i Hercegovine kao i zbog nasilja i bahatosti kojima on i Zlatko Lagumdžija pokušavaju nametnuti ova rješenja, SDA je sve bliže odluci da podrži sadašnji, tj. direktan izbor članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine”, kaže se u saopćenju SDA.
Krajem prošle sedmice Sulejman Tihić i Fahrudin Radončić su se sastali u intimnoj atmosferi da porazgovaraju kako će krenuti dalje te o tome da li ima šanse da sarađuju na svim nivoima vlastima u BiH. Znači sastali su se “uništivači zemlje” i “izrabljivač Bošnjaka” kako bi se jedni drugima ulagivali, dodvorali i predstavili u najboljem ruhu. Samo je problem u tome što ni jedni ni drugi ruha nemaju, nego je u pitanju ono carevo ruho. Radončić da bi sačuvao mjesto na kojem je danas, ministar sigurnosti, odnosno da bi otvorio vrata neke druge možda i značajnije pozicije nakon izbora 2014.-te mora ići sa SDA jer vidi da SDP ne stoji baš najbolje sa biračima u bošnjačkom nacionalnom korpusu. S druge strane SDA ako misli da se ponovo vrati ondje gdje je bila od svog osnivanja, a to je na čelu vlasti, mora iza sebe imati jaku medijsku mašineriju, a koga ćete snažnjijeg u BiH od samog Radončića i njegova Dnevnog avaza. Prvo su se pljuvali, optuživali, blatili, gonjali i gonjaju po sudovima (Izetbegović i Radončić u posljednjoj rundi), a sad se fino ljube, grle, vole, poštuju i najavljuju da će fino sarađivati na “dobrobit” naroda?! Da zaključim obe strane skaču same sebe u usta samo da bi u naredne četiri godine bili i ostali na vlasti, a koga briga za narod, a još manje za njihovu vlastitu riječ.
Milorad Dodik u borbi protiv opasnih Vulića
Milorad Dodik u borbi protiv opasnih Vulića
Primjer drugi: Strpaj ga u ludnicu investitoru mi smeta
Neprikosnoveni vladar RS-a, a kako sam neki dan za FaceTV kazao i BiH, Milorad Dodik pokazuje da za njega ne postoje granice kada treba braniti one koji su godinama izdašno finansirali njegove političke poduhvate i osigurali da narednih deset generacija njegovih potomaka žive ugodnim životom. Posljednja žrtva je porodica Vulić koja u strogom centru Banja Luke pokušava zaštiti svoja osnovna ljudska prava odnosno pravo na privatnu imovinu. Kada su se suprostavili Miloradu Dodiku, Milu Radišiću i Grand Trade-u, lider SNSD-a je preko svojih pijuna u Vladi RS-a i MUP-u poslao specijalce da razrijese situaciju na nimalo suptilan način.
“Svako ko želi može izvršiti uvid u spis i vidjeti da je to potpuno zakonito, a da su Vulići, nažalost, žrtva (poslanika PDP-a Branislava) Borenovića i nekih koji su mjesecima pokušavali da tu prave kvazi-politiku”, rekao je Dodik u subotu dodajući da je Željko Vulić navodno slomio obe noge jednom od policajaca.
Vulić je pod negativnim uticajem PDP-ovih vjerovatno “opojnih droga” uhapšen s gipsom na ruci, vjerovatno je tim ubojitim oružjem policajcu polomio noge, i strpan na psihijatriju jer su se Dodik i ekipa prepali tog banjalučkog zločinca. Dodik, a istim tim SNSD, su u prepadnuti za vlast, za svoje pozicije i za šansu da nastave krčmiti kako su krčmili i dosada sa Radišićem i ostalima pa su odlučili lupati po narodu.
Ako se ovako ponašaju danas godinu dana prije izbora, pitam se šta će se dešavati kasnije ove godine ili početkom iduće kad se prava izborna kampanja razbukta a bazirano na popisu stanovništva koji se očekuje krajem godine? Da li će umjesto par slomljenih kostiju ili Željka Vulića na psihijatriji početi padati mrtve glave koje će biti pripisane nekim ludim opozicionarima ili će možda jednostavno biti pobijeni onako kako se to dešavalo u Srebrenici samo zato što se ne zovu ovako ili onako?
Dok narod u Bosni i Hercegovini šuti i trpi, političari pucaju po šavovima, ponašaju se poput najobičnijih tinejdžera igrajući igrice koje odgovaraju samo njima i njima bliskim ljudima. Ljudi iz prvog primjera pokazuju besramnu kameleonsku sposobnost da se zbog sebe i svojih interesa uvežu i sa onima koje su prije nekoliko sedmica nazivali nosiocima kriminala, korupcije, odgovornima za svirepa ubistva ili višemilionske krađe novca koji pripada građanima BiH. Ljudi iz drugog su beskrupulozno bezobrazni u želji da se domognu nekog komada zemlje spremni da ljude ni krive ni dužne pošalju na psihijatriju, optuže ih za nanošenje teških povreda dobro obučenim pripadnicima policijskih snaga i da na kraju ostanete idalje na vlasti i ne snosite posljedice. Zato bi svi oni koji imaju namjeru da učestvuju na narednom popisu stanovništva, da glasaju na narednim izborima, prije nego li to učine trebali sjesti sami sa sobom i svojom savješću pročitati citat s početka ovog članka i razmisliti šta je najbolje da urade za sebe i svoju porodicu. Nadam se da će pamet pobijediti nad ljudskom glupošću i željom za vlašću.