???????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????Početak predizborne godine u Bosni i Hercegovini je jedan od najgorih koje smo ikada vidjeli. Sukobi, previranja, smjene, prekrajanja vlasti i zabadnje prstiju protivnicima u oči su postale gotovo redovni dnevni događaji. Najgore će prema svemu kao i dosada prolaziti građani preko čijih se leđa i lome interesi malih i veoma zatvorenih zajednica političkih manipulatora.

Oni koji su nakon godine i po pregovora o formiranju vlasti građanima obećavali da će se BiH za manje od godine nalaziti u Evropskoj Uniji, danas je više i ne spominju. Godinama ne mogu da ispune jednu presudu koja je važna da pomjeranje BiH na putu prema EU, dok na drugoj strani imamo nemogućnost da se dogovore o provođenju druge koja je važna za građane jedinog “grada slučaja” u BiH. Kada se sve sabere i oduzme političari koji su dobili podršku na posljednjim izborima pokazali su se kao najgori mogući odabir da vode zemlju.

Na ulasku u ovu godinu u kojoj će se svi natjecati da potencijalnim biračima ponude nešto novo, posebno i specijalno pred izbore važno je pogledati ko su, šta su i sa kakavim namjerama dolaze pred birače. U narednih nekoliko nastavaka biće govora o liderima iz sva tri naroda i iz sva tri politička tabora.

Bošnjačke/Bosanske partije i lideri

– SDP i Lagumdžija –

zlatko-lagumdzija-sdpStranka koja je nekada bila dom za sve poznate i priznate socijaldemokrate u Bosni i Hercegovini na samom kraju prošlog stoljeća, danas se pretvorila u društvo jednog lica. Otjerani su časni i ispravni članovi poput Bogića Bogićevića, Nijaza Durakovića i nekadašnjeg načelnika Tuzle Selima Bešlagića koji su bili nosioci mnogih uspjeha iste, da bi se otvorila vrata za pojedine političke igrače koji bespogovorno slušaju Lagumdžijine naredbe.

Partija koja je na posljednjim izborima dobila mandat da donese promjene u BiH, donijela je ustvari velike možda i najveće podjele od rata do danas.

Lagumdžija kao ministar vanjskih poslova nije učinio ni deseti dio koji se očekivao od nekoga ko ima značajno diplomatsko znanje jer se u tim vodama nalazi još od 1990-tih. Bez obzira na svo njegovo znanje i moguće kontakte po svijetu propustio je učiniti dosta toga kada je u pitanju predstavljanje BiH na međunarodnoj sceni te je uz proposutio šansu da u BiH dovede investicije kako su to uradili drugi lideri u regionu, posebno oni u Srbiji.

niksic selimovic

Vrlo loša slika o SDP-u i sposobnostima ljudi koji se nalaze u njegovom članstvu dolaze bazirano na događajima u Federaciji BiH. Kao što svi znamo zahvaljujući njihovim igrama sa političkim partnerima danas vlast u većem bh. entitetu ne funkcioniše. Parlament je u totalnom kolapsu, a Lagumdžijini puleni poput Nikšića i Selimovića se bave navodnom borbom protiv korupcije.

Jedini iole pozitivan primjer u ovom partijskom konglomeratu naslijedniku nekadašnje KP BiH jeste Damir Mašić, ne zato što ga pritvatno smatram pozitivinim likom, nego zato što je svojim radom u Vladi FBiH pokazao da se može raditi i pozitivno. Bilo bi možda još bolje da je imao šansu da ima podršku cjelokupne Vlade i Parlamenta pa da se ostvare i pomaci na polju dvije škole pod jednim krovom.

– SDA i dvoglavo liderstvo –

izetbegovic i tihicStranka Demokratske Akcije je još jednom pokazala da od vremena Alije Izetbegovića luta okolo kao muha bez glave. Posljednjih nekoliko godina ova nekad najznačajnija politička snaga u Bošnjaka je postala arena u kojoj se za vlast umjesto za bolje rezultate zemlje bore Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović. Dok Tihić usljed bolesti stalno prekida pa nastavlja vođenje partije, Izetbegović Jr. besuspješno pokušava da preuzeme lidersku funkciju, ali malo zbog svog neznanja, a malo zbog okolnosti ne uspjeva da to provede u djelo.

SDA-ovci su propustili svoju šansu da na leđima nepopularnog SDP-a izgrade dobru poziciju za naredni izborni ciklus, pa su tako sebe doveli u situaciju da moraju da razmišljaju o koaliciji sa najvećim neprijateljem SBB-om. Onda kada se očekivalo da upravo oni imaju glavnu ulogu u rješavanju pitanja Sejdić-Finci Tihić je igrao igre sa Čovićem ili je bio negdje na liječenju.

Zahvaljujući upravo njemu pitanje Sejdić-Finci se iz pitanja rješavanja naizgled jednostavnog problema pretvorilo u rješavanje hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH. Čak nas je to dovelo i na rub stvaranja trećeg entiteta koje je odgođeno na neodređeno vrijeme, jer Izetbegović Jr. nije uspio postići konačni dogovor sa Čovićem oko Mostara i njegove podjele.

Dervo-Sejdic-Jakob-Finci

Svojim opet arogantnim odnosom uspjeli su se sami isključiti iz Vijeća ministara BiH te iz Vlade Federacije čime su preuzeli na sebe veliki dio odgovornosti za sadašnje veoma loše stanje.

Na narednim izborima ma kako oni mislili da će im biti pozitivni, mogli bi se suočiti sa velikim problemima i sa gubitkom glasova. Vjerovatno je da će morati odlučiti konačno oko toga ko će biti glava partije i šta im je novi cilj za budućnost. Jedino gdje bi mogli ostvariti prednost na drugim političkim partijama iz Federacije i bošnjačkog korpusa jeste u oblasti podrške od strane Islamske Zajednice jer su konačno povratili povjerenje i postavili svoje ljude na čelne pozicije.

– SBB ili Radončić d.j.l. –

ceric-radoncicOvo je klasičan primjer političke organizacije koja je osnovana da bi bila i služila samo jednom cilju, a to je promocija lidera i njegov politički dobitak. Fahrudin Radončić koji je navikao da nema oponenta u vladanju danas je gotovo jedini glas partije koji čujemo, uz izuzetke njegova momka za sve prilike Ustamujića i gotovo neiskoristivog Fehima Škaljića. Radončić je umjesto da pred izbore gradi jaku lokalnu strukturu i da osigura da ima šansu da pomete političke protivnike, svu svoju pažnju usmjerio na rješavanje vlastitog statusa. Riješio ga je ministarskim zvanjem u Vijeću ministara i preuzeo odgovornost za (ne)sigurnost u zemlji, a onda počeo oponašat srbijanskog vice-premijera Aleksandra Vučića.

Radončićeva partija je pokazala da su veoma bliski kolegama iz SDP-a i SDA-a te da ih interesuje samo vlastiti napredak a nikako budućnost građana BiH. Tobože eto oni nemaju nikoga u upravnim i nadzornim odborima, oni su pošteni i fini i krasni, ali se svakog dana trude da one koji ne pripadaju njihovom korpusu pulena optuže za kriminal i za prevare ne bi li se u oktobru dograbili njihovih pozicija.

fehim skaljic mirza ustamujic

Tako je zarad vlastitog probitka na političkoj sceni i odlučio da se pobrine za dobre odnose sa SDA, pa je i njegova medijska kuća smanjila žestinu napada na Izetbegovića i Tihića. U istom periodu se desilo da je Radončić odlučio okrenuti leđa svom nekadašnjem glavnom partneru Mustafi Ceriću, bivšem Reisu, i njegovoj desnoj ruci Muameru Zukorliću, muftiji sandžačkom.

Još mnogo obrata slijedi i još mnogo puta će Radončić promijeniti svoje mišljenje. Uglavnom neće baš tako lako kako je planirao doći do vlasti niti će imati odriješene ruke da se bavi svojom najdražom temom, a to je ekonomija.

– DF, još jedno d.j.l. –

Zeljko KomsicŽeljko Komšić koji je jedan od onih koji su nekada bili najjača snaga SDP-a je na radost brojnih odlučio napraviti svoju političku partiju. Tako se pridružio svom bivšem šefu Lagumdžiji i njegovom glavnom protivniku, danas Željkovom glavnom ljubimcu, Radončiću koji imaju svoje d.j.l. partije. Za skoro cijelu godinu koliko ta njegova partija postoji Komšić je jedino lice koje govori i nastupa u njeno ime. Sve što je vezano uz politiku u BiH i izbore Komšić ostavlja za nekad kasnije, nakon izbora.

Ipak ne propušta voditi rat sa svojim bivšim liderom i to u onom pravom komunističkom načinu komunikacije. Termini koji se koriste s obje strane nisu nimalo primamljivi biračima osim onima koji su zagriženi sljedbenici.

Svoje šanse za potencijalno snažan rezulatat na izborima Komšić je dobro umanjio neprestanim hvalospjevima čelniku SBB BiH-a u kojima tvrdi kako je to najpošteniji lik na političkoj sceni u BiH. Teško da će građanski opredjeljeni birači u Bosni i Hercegovini podržati nekoga ko javno pokazuje svoje divljenje prema Radončiću. Razlog se krije u činjenici da je Radončić veoma nepopularan kod građanske opcije, a to je onaj dio biračkog korpusa koji Komšić želi oteti Lagumdžiji.

Gotovo minorni rezultati koje je postigao kao član Predsjedništva u dva mandata također neće ići na ruku Komšiću. Kada je sama partiju u pitanju odabir onih koji su u čelništvu partije, poput nekadašnjeg policajca-obavještajca Munira Alibabića Munje, otjerat će od DF još jednu grupaciju potencijalnih birača vjerovatno u apstinenciju.

Advertisements