politicki lideri Početak predizborne godine u Bosni i Hercegovini je jedan od najgorih koje smo ikada vidjeli. Sukobi, previranja, smjene, prekrajanja vlasti i zabadnje prstiju protivnicima u oči su postale gotovo redovni dnevni događaji. Najgore će prema svemu kao i dosada prolaziti građani preko čijih se leđa i lome interesi malih i veoma zatvorenih zajednica političkih manipulatora.

U prvom dijelu smo govorili o Bošnjačkim/Bosanskim partijama i njihovim lideri koji svoje stranačke organizacije smatraju društvima jednog lica i neprikosnoveno upravljaju njihovim životom na političkoj sceni. U ovom nastavku govora će biti o dvjema najjačim političkim snagama u hrvatskom političkom bloku.

Hrvati podijeljeni između HDZ-ova, Čović misli da je kralj Tomislav

– HDZ BiH ili “Mi smo jedini Hrvati” –

dragan covicNekada jedina, danas jedna od, hrvatska partija u Bosni i Hercegovini odavno je postala igrač drugih partija umjesto što je glavni i samostalni igrač. U prošlosti su bili produžena ruka režima Franje Tuđmana i Gojka Šuška, dok danas obavljaju ulogu sluge Milorada Dodika, Sulejmana Tihića ili Zlatka Lagumdžije zavisno od perioda. Vodili su ga ljudi poput Bobana i Jelavića, a već duži period ga vodi “veliki Hrvat” čovjek koji se izjašnjavao kao Jugoslaven i potpisivao se ćirilicom. Dragan Čović je umislio da je jedini i stvarni vladar kod Hrvata, nešto poput onog mitskog kralja Tomislava, pa ga često čujemo kako kaže da je on i njegova partija jedini predstavnik hrvatskog naroda u BiH. Već dva mandata zahvaljujući SDP-u nema ni člana Predsjedništva BiH, izguran je iz Vlade FBiH i u vrlo malom broju kantona idalje ima vlast, a i tu opet zahvaljujući nekome drugom. Ovih dana mu je visoki predstavnik otvorio vrata za povratak na političku scenu, pa je za očekivati da će se na narednim izborima kandidirati za mjesto u Predsjedništvu gdje je nekada sjedio dok mu se nije ukazao Paddy Ashdown.

ljubic bozoDa bi ojačao svoju poziciju u hrvatskom narodu, ali i u političkom svijetu BiH, Čović je kreirao i onaj nesretni Hrvatski Narodni Sabor koji djeluje kao njegova pozornica s koje on kaže šta i kako će se desiti, a onda sabornici to samo aminuju.  Donedavno u tom tijelu njegova najjača snaga bio je nadaleko poznati politički raritet zvani Božo Ljubić. To je onaj koji je nekad vodio HDZ 1990 te poručivao kako će od protestanta za JMBG bježati u Grčku, valjda da se druži sa članovima Zlatne zore. Za sve godine vlasti u HDZ-u uspio je jedino uhljebiti sebe, članove najbliže porodice te najbliže saradnike, dok obični građani žive sve teže i teže. Doduše u međuvremenu Čović je skupio pozamašnu kolekciju krivičnih prijava i sudskih procesa iz kojih se izvukao zahvaljujući samo dobrim advokatima posebno Josipu Muselimoviću i Nadi Dalipagić koji su crème de la crème bh. pravne struke.

muselimovic josipObećavao je Čović tokom godina sve i svašta svojim biračima, ali do danas ništa nije ostvario. Hrvati nisu dobili treći entitet, bar ne za sad, s druge strane nisu dobili ni Mostar kao stolni grad. Entitet nije dobio jer ni jedan od njegovih partnera ne želi jednostavno tako lako pristati da mu to da, a da zauzvrat ne dobije ništa. Šanse za ostvarenje ovih snova su idalje veoma minimalne, tako da će Čović nastaviti biti sluga Milorada Dodik i Zlatka Lagumdžije.

Kad je u pitanju pozicija u hrvatskom narodu mogao bi se vrlo brzo suočiti sa činjenicom da je drugi čovjek u hrvatskom bloku, ukoliko Raguž nađe pravi put da se predstavi Hrvatima.

– HDZ 1990 ili Raguž za BiH – 

martin raguzMartin Raguž, kojeg sam imao prilike upoznati i s njim razgovarati u ulozi novinara, uvijek se odvajao od ostatka političara u Bosni i Hercegovini. U vremenima dok se nalazio u Parlamentarnoj Skupštini bio je jedan od rijetkih koji su uvijek odgovarali na pitanja novinara i bio spreman da pojasni svoje stavove. Danas je uspješno preuzeo HDZ 1990 i sprema se da napravi jedan novi model upravljanja političkom strankom, a to je da ima tim koji će raditi s njim. Dosada ta stranka je bila ispostava Draganu Čoviću i njegovu timu koji su upravljali svime što se dešavalo.

dragan covic bozo ljubicBožo Ljubić je iako je imao veliki podršku birača i članova jedino radio na tome da sebe predstavi kao jednog od lidera, ali nažalost zbog vlastite političke nesposobnosti nije bio u mogućnosti da to i ostvari. Uvijek je bio tu negdje u sjeni Čovića, a stranka je trpila njegovo upravljanje društvom jednog lica i izgubila je svoje pravo lice. Danas kada je Raguž koji ima namjeru da HDZ 1990 povede više prema Bosni i Hercegovini, a manje prema trećem ili nekom već entitetu, HDZ 1990 idalje je stranka jednog lica. Naime samo Raguž koji danas čini dio one šestorke, petorke ili sedmorke koja se dogovara kako da riješi nagomilana pitanja predstavlja stranku u javnosti te jedini daje značajnije izjave. Te izjave jesu usmjere u pravom smjeru te mu sad za sad daju šansu za velike uspjehe u budućnosti, ipak pitanje je da li će ta očekivanja pretvoriti u stvarne rezultate ili će isti ostati onakvi kakvi su bili dosada.

Ako želite imati stranku koja će u budućnosti biti politički jaka i sposobna da se bori sa drugim takmacima u političkoj areni morate imati više ljudi koji će ravnomjerno prenositi stavove onima koji bi trebali glasati za njih i to na svim nivoima. Raguž će morati iskoristiti više ljudi na terenu posebno u Hercegovini te će morati isturiti neke druge ljude vani, ukoliko ne želi izgubiti i ove izbore i otići u ranu političku penziju.

– Ostali nisu ni vrijedni pomena –

Manje partije koje čine hrvatski politički spektrum u Bosni i Hercegovini su toliko minorni i beznačajni da ih se i ne treba spominjati. Lijanovići trenutno životare jer su im SDA, SDP ili neko treći dalo malo života na slamku. Budimir ima svoju partiju u kojoj izgleda djeluju samo on i njegov advokat, dok se HSP (Đapić-Jurišić) davno raspao i više ne igra bilo kakvu ulogu u političkom životu hrvatskog naroda.