Mesijanski nastupi bošnjačkih kandidata


Trojica od pet potencijalno najjačih kandidata za Predsjedništvo BiH iz reda bošnjačkog naroda dali su svoje prve intervjue nakon objave njihovih kandidatura za najvišu poziciju u zemlji. Bakir Izetbegović (SDA), Bakir Hadžiomerović (SDP) i dr. Emir Suljagić u svojim prvim istupima su istupili skoro pa mesijanski predstavljajući sebe baš kao ono najbolje što treba Bosni i Hercegovini. Kandidati za prvog u Bošnjaka u Predsjedništvu se baš i nisu potrudili da ponude program, ideje i načine kako misle riješiti probleme koji se nalaze pred zemljom. Jedan tvrdi kako je trku ušao zbog djece, drugi opet tvrdi kako se slomio radeći protekle četiri godine, dok treći tvrdi kako samo on ima šansu da pobijedi. Prvi idalje misli da mu je otac ostavio zemlju u naslijedstvo, drugi misli da je nakon godina dodvoravanja Zlatku Lagumdžiji preko FTV-a zaslužio da ide u Predsjedništvo, dok je treći prošao put od obožavanja Zlatka Lagumdžije do kandidata ispred partije Željka Komšića. Dva Bakira ili da ljepše zvuči Bakir und Bakir su svoje prve nastupe odradili na Klix.ba (te dodatno za FENA i na sjednici KO SDP u Zenici), dok je Suljagić odlučio da se oglasi preko Oslobođenja nedavno.

Bakir H. – želi u historiju, ušao da bi pobijedio

“Želim da djeci mogu kazati kako sam sve pokušao uraditi da ovoj zemlji bude bolje”, Bakir Hadžiomerović za Klix.ba te dodaje “Ja sam jedino novo lice na sceni. Iza mene stoji deset godina rada i znam da nemam ozbiljnu konkurenciju.”

“U ovu priču sam ušao da bih praktično pobijedio. Ne samo da pobijedim, nego da narednih osam godina budem u Predsjedništvu BiH. Zato sam napustio novinarstvo i nadam se da će mi se tako potrefiti da budem predsjedavajući kada se bude potpisivala pristupnica NATO-u”, kazao je Hadžiomerović na sjednici u Zenici.

Drugi dio ove izjave nam kazuje kako Bakir Hadžiomerović o sebi ima veoma visoko mišljenje, koje je vjerovatno utemeljeno na njegovih nekoliko decenija rada u medijima u Bosni i Hercegovini. Ovo samopouzdanje koje ima i koje je stekao tokom rada s novinarske strane mikrofona neće mu mnogo pomoći u politici jer je politika mnogo prljaviji i mnogo kompleksniji posao nego li se to čini s novinarske pozicije. Hadžiomerović ulazi u bitku za najvišu poziciju u zemlji bez ikakvog ranijeg političkog, diplomatskog ili liderskog iskustva koje nije vezano uz novinarsku profesiju. Kao takav bi trebao raditi na izradi nove vanjskopolitičke strategije, nositi se sa svjetskim liderima poput Merklove, Camerona, Renzija ili ne dao Bog Baracka Obame ukoliko dobiju šansu da se sastanu jednog dana.

Čak i poprilično nesposobni i nerealizirani političar kakav je Bakir Izetbegović ima veće kvalifikacije od Hadžiomerovića da se nađe ponovo u stolici u Predsjedništvu. Hadžiomerović misli kako nema konkurenciju jer je uvjeren od strane Lagumdžije i sličnih kako su mu šanse vjerovatno identične onima koje je imao Željko Komšić kada se kandidirao za Predsjedništvo prije osam godina. Veoma česta pojava u političkom svijetu danas, često uzrokovana komunikacijskim napredovanjem, da oni koji su najuvjereniji na početku kampanje završe kao najlošije plasirani kandidati. Samouvjerenost bez podloge u programskom smislu i bez realno izvodljivih obećanja je navika na Balkanu i brojni uključujući i novinare su pristali na takvu poziciju, međutim mlađim biračima danas pogotovo onima koji su aktivni na društvenim mrežama biće veoma teško prodati ovakve priče.

Također pokazuje da Hadžiomerović misli da će mu njegov prethodni novinarski rad pomoći u borbi za mjesto u Titovoj, ali će uskoro shvatiti da mu se to vrlo brzo i lako može obiti o glavu. U istom tonu je Hadžiomerović nastavio i na sjednici KO SDP u Zenici gdje je prisutnima kazao kako je u bitku za prvog u Bošnjaka ušao samo zato da bi pobijedio i da bi tamo ostao narednih osam godina. Na sve ovo je dodao kako se nada da će upravo on biti onaj koji će predsjedavati Predsjedništvom onog dana kada BiH uđe u NATO Pakt. Ovo je vjerovatno da bi izjednačio rekord nekada najpopularnijeg SDP-ovca Komšića i da bi sebi osigurao mjesto u istoriji, ali osam godina u Titovoj i historijski potpis na priključenje NATO-u neće baš mnogo pomoći njegovoj i drugoj djeci da žive u boljoj Bosni i Hercegovini.

Bakir I. – Nema niko bolji od mene

“Očekujem ponovni izbor jer je iza mene uspješan, sadržajan četverogodišnji mandat. Sasvim je mjerljivo ono što sam radio od ulaska u zgradu Predsjedništva BiH do danas. Imao sam stalnu inicijativu koja je većinom davala rezultate kad su u pitanju regionalni donosi, pozicioniranje BiH na svjetskoj sceni, privlačenje investicija i povoljnih kreditnih sredstava, apelacije prema Ustavnom sudu BiH”, Izetbegović za Klix.ba.

“Poznato je da članovi Predsjedništva BiH imaju izvorni legitimitet dobijen od naroda i birači vrlo dobro vide ko ima viziju, znanje, iskustvo, ozbiljnost, razvijene komunikacijske sposobnosti i strpljenja u vođenju dijaloga, a ko to nema. Tokom svoje političke karijere, a pogotovo u mandatu bošnjačkog člana Predsjedništva u posljednje četiri godine pokazao sam da imam sve te kvalitete. Sve što sam uradio dostupno je javnosti i egzaktno mjerljivo”, kazao je Izetbegović za FENA.

Bakir Izetbegović i većina građana bi na prste jedne ruke mogla prebrojati koliko je to pozitivnih stvari ovaj SDA-ov kadar uradio u mandatu u Titovoj. Više se može govoriti o njegovim invesititorskim akcijama, opjednutosti Turskom i njenim premijerom te ispraznim prepucavanjima s Miloradom Dodikom i Fahrudinom Radončićem. Izetbegoviću se mora priznati da je kao i njegov imenjak iz SDP-a možda i previše samouvjeren i da vjeruje da je upravo on onaj koji bi trebao da vodi bošnjačku politiku u narednih četiri godine sada kada se Sulejman Tihić zbog bolesti pomaknuo s čela SDA.

U prvoj citiranoj izjavi Izetbegović govorio o pozicioniranju BiH na međunarodnoj sceni?! U proteklih četiri godine Bosna i Hercegovina se nalazila na takvom rangu međunarodne zanimljivosti da su većinom u nju dolazili nižerangirane političke birokrate koje su trebale da prenesu manje važne poruke svojih šefova. O kakvom pozicioniranju Izetbegović govori nije poznato jer ni on ni njegove kolege Nebojša Radmanović i Željko Komšić nisu imali značajnijih međunarodnih akcija u proteklom mandatu. Dok se recimo premijer Srbije Aleksandar Vučić u samo nekoliko sedmica dva puta sastao i nasamo razgovarao sa njemačkom kancelarkom Merkel ili da se vratimo malo ranije dok se Dačić sastajao s potpredsjednikom USA Bidenom u njegovom kabinetu u Washingtonu Izetbegović se sastajao sa zamijenikom pomoćnika državnog sekretara USA. To bi bilo kao da se Barack Obama u Ovalnom uredu sastane sa sekretarom/icom zamjenice ministra vanjskih poslova BiH Ane Trišić Babić.

Čak ni u EU se Izetbegović nije mogao sastati s nekim više rangiranim od povjerenika za proširenje, Predsjednika EK Barossa je vjerovatno više puta vidio na slikama nego li uživo, toliko o njegovoj važnosti na međunarodnoj sceni. Još jedan važan element njegova istupa jeste da je on uradio mnogo kada su u pitanju apelacije Ustavnom sudu BiH. Apelacije Ustavnom sudu BiH nisu ništa posebno specijalno niti su velika politička mudrost jer apelacije ovom tijelu podnose svi nivoi vlasti i pojedinci koji smatraju da su ugrožena njihova prava. Izetbegović je propustio šansu da kao jak lider i političar doprinese da se se provedu odluke ovog tijela uključujući onu koja je vezana za mostarski problem, i to je ono gdje je Izetbegović trebao posvetiti svoju pažnju, a ne na podnošenje apelacija.

Riječ dvije o investicijama. Ovaj se bošnjački političar na sva usta hvali svojim vezama i prijateljskim odnosima sa arapskim liderima i arapskim svijetom. Tokom posljednje četiri godine pored one nesretne Zare o kojoj smo toliko čuli ništa se nije značajnije desilo na polju investicija. Iztebegović je propustio šansu i novac je kako vidimo otišao u susjednu Srbiju. Investicije u Bosnu i Hercegovinu iz bilo kojeg dijela svijeta su minorne i vrlo beznačajne kada je u pitanju njihovo dovođenje od strane političara, mnogo više su doveli sami privrednici kako smo to nedavno vidjeli u primjeru kompanije Bekto koja je sama ostvarila kontakte sa saudijskim princom koji je spreman uložiti u zajednički projekt.

Drugi odnosno prvi čovjek SDA danas u intervjuu FENA o sebi govori kao o čovjeku koji ima viziju, znanje, iskustvo, ozbiljnost, razvijene komunikacijske sposobnosti i strpljenje u vođenju dijaloga. Da je kojim slučajem ovo bio TV intervju ova izjava Bakira Izetbegovića bi završila u onoj famoznoj rubrici “No comment”. Možda je vrijeme da SDA razmisli o drugom kandidatu za ovu funkciju i za samo čelo stranke.

Ako osvoji još jedan mandat Izetbegović će eto kako reče narodu ponuditi svoje iskustvo, komunikacijske sposobnosti tipa “neće on (Dodik) meni određivati ništa” i time potvrditi strpljenje u vođenju dijaloga.

E. Suljagić: Obrazovaniji sam od ostalih

“Problem sa izborom Izetbegovića je u tome što bi on predstavljao još četiri godine vlasti Zlatka Lagumdžije. Građani ove zemlje treba da znaju da između njih postoji sporazum o tome i da glas za Izetbegovića u Predsjedništvu znači glas za Lagumdžiju na čelu Vijeća ministara”, rekao je Suljagić u intervjuu Oslobođenju i dodao “obrazovaniji sam od svih, imam vrlo jasnu viziju ove zemlje i spreman sam joj podrediti sve svoje kapacitete.”

Bivši zaljubljenik u lik i djelo Zlatka Lagumdžije i jedan od njegovih prvih biografa danas sebe vidi kao jedinu konkurenciju Bakiru I. te smatra kako su čelnici SDA i SDP napravili cinički i đilkoški dogovor o tome kako da podijele vlast. I on je kao i ostala dvojica apsolutno siguran da će i on i njegova partija koja uzgred nosi ime i njenog čelnika odnijeti pobjedu na izborima u oktobru.

Suljagić bi kao iskusan političar trebao znati da se dogovori između partija koje se takmiče za vlast nazivaju koalicijama i da nisu ništa novo u političkom svijetu. Interesuje me kako bi reagovao da je nekim slučajem Bakir I. njegovom DF-u, a koji je spominjao u intervjuu Klixu, obećao mjesto na čelu Vijeća ministara nakon izbora? Vjerovatno bi onda glas za Izetbegovića bio glas za bolju BiH ili za napredak zemlje prema EU i NATO-u.

Ovaj bh. politički mesija narodu je odlučio ponuditi svoje obrazovanje kao krucijalni element zašto bi baš on trebao da dobije njihovu podršku na izborima i da zasjedne na stolicu koju danas grije Bakir I. Prema skromnom mišljenju dr. Suljagića on je najobrazovaniji od svih ponuđenih kandidata. Ako ga usporedimo sa Bakirom I., Bakirom H., Radončićem ili recimo Halilovićem onda možemo zaključiti da ima dva stepena više jer je odbranio magisterij i doktorat, ako ga usporedimo recimo s Cerićem i Lagumdžijom onda su na istom nivou, s tim što prethodna dvojica imaju nešto duži profesorski staž u svojim profesijama.

Imanje doktorske titule i obrazovanja vam baš i ne daje neku veliku prednost jer brojni politički lideri u svijetu koji su pokazali da znaju kako voditi zemlje, čak i u toku ratova, nisu imali neko značajnije obrazovanje niti su imali akademske karijere. U BiH je mnogo važnije imati mudrost i znati kako se izboriti s problemima koji su se nagomilali posljednih dvadeset godina nego li imati titulu i papir da ste stekli obrazovanje.

Suljagić se također potrudio da javnosti još jednom kaže kako je eto upravo on zaslužan za uspjeh koalicije Prvi mart te za uspostavu koalicije Domovina. Ovome treba samo dodati da je Suljagić u mjesecima i godinama prije odlaska u Srebrenicu, Prvog marta i Domovine bio ministar u Kantonu Sarajevo koji se ne nalazi na prostoru RS-a i koji je bio mjesta boravka većine političara iz ovog kraja Bosne i Hercegovine.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s