zeljko komsic jutarnji

Jednom davno, kao u onim bajkama braće Grimm, Željko Komšić je predstavljao bastion građanske političke scene i bio je liderom iste. Kada je dobio podršku birača za mandate u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine od njega se očekivalo mnogo i dobilo se praktično ništa. Onda je nekad mega-popularni Komšo odlučio da će napustiti Zlatka Lagumdžiju i njegovu partiju i početi samostalnu političku karijeru. Svi oni koji su mu dali glasove da uđe u Predsjedništvo tada su se nadali da će Komšić biti promjena koja treba Bosni i Hercegovini, ali čini se da su se prevarili. Prevarili i to grdno. 

Komšić je svoju političku karijeru sa Demokratskom frontom počeo tako što je u prve redove svoje partije uključio ljude o čijim se karijerama u nekadašnjim strukturama sigurnosti još uvijek raspravlja. U prvom redu tu se misli na Munira Alibabića Munju koji je prije i tokom rata imao svoje prste u brojnim radnja koje još nisu razjašnjene a pripadale su tadašnjem resoru (S)DB-a.

Kako je vrijeme prolazilo Komšić je sve više i više gubio tlo pod nogama kako zbog ljudi koje je postavio na neke od vodećih funkcija u partiji do toga da su neki partiju napustili samovoljno, ali o tome nešto kasnije. Već ranije ovdje je bilo govora o Komšićevog opsesiji zvanoj Fahrudin Radončić odnosno kako je to Komšić običavao reći u Centralnom dnevniku sa Senadom Hadžifejzovićem “najpošetnijoj” političkoj ličnosti u Bosni i Hercegovini. O tome je bilo i previše govora i biće ga još više jer će Komšić zasigurno do izbora pokušati još više javnosti Radončića prikazati kao pozitivnu ličnost jer se nada da će Radončić pobijediti i otvoriti mu vrata vlasti.

damir marjanovic
prof. dr. Damir Marjanović

Posljednji fijasko koji je Komšić preživio i zbog kojeg je samog sebe opisao kao idiota je onaj vezan uz (navodnu) kandidaturu Zore Terzić-Šeremet za mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH ispred partije za koju ne znam da li se zove Demokratska fronta ili se zove Željko Komšić. Nespretnom akcijom koju je predvodio Komšić i koja je trebala pokazati da njegova partija ima kandidata za Predsjedništvo iz reda naroda koji on danas predstavlja prošla je gore nego li se on sam nadao. Zbog greške u koracima da ide s totalno nepoznatom osobom za koju javnost nikada nije ni čula niti je imala prilike da vidi njenu fotografiju Komšić je u DF-u izgubio jednog od najboljih mogućih kandidata tj. dr. Damira Marjanovića. Marjanović je kao iskusan naučnik, profesor UNSA i bivši ministar u KS mogao biti izvrsna zamjena za Komšića ukoliko bi bio izabran u Predsjedništvo BiH, a imao bi velike šanse kao kandidat građanske opcije, ali je Komšić vjerovatno vođen vlastitom sujetom ili sujetom onih koji čine liderstvo partije odlučio da ima više šansi s nepoznatom Terzić-Šeremet.

wpid-Photo-20140726112532.jpg
Emir Suljagić

Ništa bolje Komšić nije prošao ni sa bošnjačkim kandidatom, Emirom Suljagićem, o čijim medijskim nastupima u sklopu mesijanskih nastupa bošnjačkih kandidata za Predsjedništvo je bilo govora u prethodnoj seriji tekstova. Nekadašnji Komšićev kolega iz SDP-a, bivši biograf Zlatka Lagumdžije, bivši ministar u Vladi KS-a trenutno privremeno čini se političar u RS-u pojavio se u DF-u iznenada iz Prvog marta. Onog trenutka kada se pojavio umislio je sebi da je upravo on ono što nam treba da bi se spasila cijela zemlja jer prema njegovim riječima on je jedini sposoba, jedini dovoljno obrazovan i jedino on zna kako se treba boriti za Bosnu i Hercegovinu. Sreća njegova nije podnosio apelacije Ustavnom sudu BiH inače bi izbio apelacijski rat između njega i Bakira Izetbegovića o najboljem podnosiocu apelacija i njihovom značaju.

Birači će imati priliku da ocjene Komšićev prethodni rad i rad njegovih kandidata, morat će odlučiti da li je to građanska opcija kojoj su se nadali kada je osnovana DF. Ipak prema sadašnjem stanju se čini da će  Komšić završiti svoju samostalnu i DF političku karijeru u donjem dijelu tabele, ako čak ne bude i u zoni ispadanja iz političke igre u Bosni i Hercegovini.