PR-ovac s plaćom od 172.000 dolara napušta Bijelu kuću i odlazi u Hollywood

Najcjenjenije radno (komunikološki) mjesto u Bijeloj kući, posao koji je svojom prirodom dio industrije Odnosa s javnošću (PR) tzv.”Pisac predsjedničkih govora”, uskoro će biti upražnjeno kada Jon Favreau napusti Bijelu kuću nakon četiri godine provedene u timu predsjednika Obame.

Piše: Alisa VRABAC

Kao rođena Bosanka, s američkom školom iz oblasti Masovnih komunikacija i PR-a, jednostavno sam morala reagirati na ovu vijest, ne zato što je vijest sama po sebi revolucionarna, jer je PR u SAD-u desetljećima vrlo jasna i cijenjena profesija, nego da bih podijelila nekoliko činjenica s bh javnošću, što će i sam čitatelj shvatiti nakon što pročita tekst.

Prva je da je ovaj momak s 23 godine starosti počeo raditi sa Barack Obamom, najmoćnijim čovjekom na svijetu.
Drugi je da je za njegov posao plaćen iznimno veliku sumu novca, jer shvaća značaj PR-a. (Meni loše bude kada se u regiji nađe netko tko me pita „Šta ti je to taj Pe-Er?!).

Treća je, da je PR i komunikologija kao struka,vrijedna tolike pazornosti i tolike plaće.

Naime, 31-godišnju Jon Favreau (rođen 2. srpnja 1981. godine) napušta ovo prestižno radno mjesto “pisca govora” (Speechwriter) da bi se preselio u Hollywood i stao na već “utabanu“, stazu scenarista tj. pisaca, koji nakon rada u Obaminom timu, sada pišu scenarije za američke medijske ili produkcijske kuće. Iako godišnja plaća Jon Fevreau-a u Obaminom timu iznosi 172.200 dolara, izgleda da je stigla ili financijski puno bolja ponuda ili se umorio od stalnog pritiska.

President Barack Obama laughs with, from left, Senior Advisor David Axelrod, Associate Director of Speechwriting Jonathan Lovett, and Director of Speechwriting Jon Favreau, while reading a draft of his remarks for the White House Correspondents Association dinner, in the Outer Oval Office, April 30, 2010. (Official White House Photo by Pete Souza)

Ipak, Jon Fevreau nije prvi koji je odlučio krenuti ovim putem. I prije njega, još jedan Obamin suradnik, još jedan “Jon” (Lovett), sada je sukreator NBC komičnog serijala ‘1600 Penn’. (Ime je dano serijalu po poštanskoj adresi Bijele kuće u Washington DC-u).

Mala digresija: Kada sam ja prvi put posjetila Washington DC, našla sam se na širokoj aveniji ukrašenoj dugim zelenim drvoredima, luksuznim vilama i veleposlanstvima, ogromnim renomiranim muzejima ali naravno, htjela sam naći tu famoznu adresu ‘1600 Pennsylvania Avenue’, jer sam znala da se tu nalazi Bijela kuća. Epicentar snage, moći i slobode, kako sam tada vjerovala. Radoznalim očima pokušavala sam naći tu adresu i nakon sat-dva vremena uzaludnog traženja, prišla sam ljubaznom policajcu i pitala ga gdje se nalazi 1600 Penn Ave.

Rekao mi je da je to cijelo područje, baš tu, to mjesto na kojem sam stajala, ta cijela avenija, poznata upravo kao Pennsylvania Avenue, a da je 1600 broj Bijele kuće, te se nasmijao mojoj naivnosti.
Dakle, nisam, kao što sam očekivala, našla tablu na kojoj piše broj kuće ‘1600’ nego je cijela ta regija poznata, kao Pennsylvania Avenue, i svi su znali da tu živi i radi Predsjednik SAD-a, tada Bill Clinton.

Ne znam zašto, ali upravo tada sam shvatila pravu veličinu i moć SAD-a. I metaforički gledano,  kao tada jedna relativno “mala osoba”, studentica Masovnih komunikacija i PR-a na Pennysylvanijskom sveučilištu, (gle’ koincidencije u imenu-to mora da je sudbina, uzbuđeno sam pomislila tada sa svojih 20-ak godina!), s nešto studentskih dolara u džepu, napokon sam našla tu lokaciju, to mjesto gdje se kroji sudbina svih nas. Tada sam poželjela i nekako i odlučila da ću jednog dana, toj kući, prići bliže.

Sudjelovanjem u predizbornoj kampanji za reizbor demokratskog predsjednika Baracka Obame u studenom 2012. godine, moja se želja, na neki način, ostvarila.

President Barack Obama in Oval Office with David Axelrod and speech writer Jon Favreau working on the health care speech, Sept. 9, 2009. (Official White House Photo by Pete Souza)

Da se vratim na osnovnu temu: Jon Favreau – Obamin “Speechwriter”.

Naime, Jon je počeo raditi s Obamom prije sedam godina nakon što ga je, kao 23-trogodišnjak, prekinuo za vrijeme govora i ponudio neke sugestije i prijedloge za poboljšanje govora. To se dogodilo u vrijeme kada je Obama bio u utrci za Senat. Čim je pobijedio, zaposlio je Favreaua.

Mudrim Amerikancima nije važno koliko osoba ima godina, odakle potiče i ima li naglasak. Mudrim Amerikancima ni vjeroispovijest nije važna, ni spol, a evo kako vidimo više nije važna ni boja kože.  Važna je jedino kompetencija, profesionalno znanje koje Amerikanci mudro, racionalno preispitaju i utvrde. To znanje utvrde oni koji znaju, ne oni koji ne znaju. Nema tu veza (štela), nema ni ljubavi. Važan je samo “doprinos“, društvena formula koja je Ameriku učinilo supersilom.

Jednostavno, zar ne? Ne u BiH. Ne ni u regiji. Ovdje je po mom mišljenju, uglavnom sve drugo važnije od kompetencije, bar u 80% slučajeva. Kod nas svatko zna sve…

Vratimo se Fevreu: u sljedećih sedam godina rada, Favreau je Obami pomogao napisati neke od najdirljivijih i komunikacijski najučinkovitijih javnih govora. Čitajući neke od govora zbog posla, ali i znatiželje, shvatila sam da “čovjek zna svoj posao!”. Također znam da je izuzetno vrijedan, da je izuzetno posvećen, da dok radi ne stigne ni jest, da radi po 18 sati dnevno tj.o noliko koliko je potrebno kako bi usavršio svoju viziju govora. On je “pušten na miru” da radi svoj posao. Njemu vjeruju jer on radi, istražuje, čita, sate i sate provodi na internetu listajući enciklopedije, i onda, kako pričaju u Washingtonskim političkim kuloarima, u trenutku prosvijetljenja skoči ničim izazvan, ozarenog izraza lica i s osmijehom usklikne i kaže: „I got it, that’s it“ („Znam, to je to!“). I napiše govor kakvog će generacije komunikologa izučavati na američkim sveučilištima.

President Barack Obama talks with Director of Speechwriting Jon Favreau in Favreau’s office in the West Wing of the White House, March 3, 2010. (Official White House Photo by Pete Souza)

Dugogodišnji Obamin savjetnik David Axelrod izjavio je za LA Times: “Kada oni rade zajedno, to je kao da gledate dva virtuoza gitare kako sviraju zajedno. Jonov pečat je na svim velikim govorima predsjednka Obame, od 2005. pa sve do sada“. On je do sada Obami davao tu “magiju”.

Iako mediji o Favreau uglavnom pišu hvalospjeve, ni on nije prošao bez kontroverzi. 2008. godine, mjesec dana nakon što je njegov šef (Obama) izabran na svoj prvi mandat u Bijeloj kući, u medije je “procurila” fotografija na kojoj Favreau “napada“ kartonski izrez Hillary Clinton.
Događa se, ali sreća pa ga nitko nije društveno kastrirao zbog toga. Nitko ovog mladog čovjeka zbog toga nije “ubio u pojam”. Jon će se uskoro probuditi u Hollywoodu, malo stariji, i vjerojatno puno bogatiji i vjerojatno okružen puno ljepšim ženama jer, budimo iskreni, i sam je jedan od najzgodnijih muškaraca, mladih neženja u SAD-u.

PS. Cody Keenan, također dio “Odjela za pisanje govora“, naslijedit će Jonovo radno mjesto. G.Keenan, trenutno s Obamom razrađuje nacrt govora ‘Obraćanja Naciji’ (State of the Union) koji možemo poslušati 12. veljače. Mogu misliti kakav pritisak g.Keenan osjeća sada kada će svi komunikolozi i PR-ovci upoređivati njegov rad sa radom izvrsnog kolege Fevreaua. Good luck Cody! Good luck Jon!

(Autorica se nedavno vratila iz SAD-a, gdje je radila u okviru predizborne kampanje za reizbor predsjedničkog kandidata Baracka Obame. Masovne Komunikacije i PR je diplomirala 1999. na Univerzitetu države Pennsylvanije. Samostalni je konsultant iz oblasti: Masovnih komunikacija, Političke komunikacije i razvoja tvrtke, Odnosa s javnostima (PR), Odnosima s medijima, Korporativne komunikacije, Javnih nastupa, Neverbalne komunikacije (govor tijela), Interne komunikacije, Asertivne komunikacija i drugih srodnih tematskih oblasti. Prva je u BiH počela raditi analize ‘Neverbalne komunikacije političara’ te je time ovu oblast popularizirala u zemlji te inspirirala i druge da se počnu baviti sličnim analizama.)